Olena Zelenska o životu pod opsadom: Ovaj tiranin napravio jednu kobnu pogrešku

Svijet 11. tra 202211:20 > 11:29
Podijeli:
Izvor: Genya SAVILOV / AFP

Olena Zelenska, prva dama Ukrajine i supruga predsjednika Volodimira Zelenskog, otkrila je kako se osjećala kada je shvatila da je njezina zemlja pod ruskom invazijom.

44-godišnja Olena, koja se prvi put pojavila na naslovnici ukrajinskog Voguea 2019. godine, ponovno je progovorila za taj magazin i otkrila kako izgleda njezin život otkako je započela ruska invazija na Ukrajinu. Prisjetila se samog početka, u ranim jutarnjim satima 25. veljače, te opisala kako ju je probudio ‘zveket’.

“Nisam odmah shvatila da je to bila eksplozija. Nije mi bilo jasno kako bi to uopće mogla biti eksplozija. Moj suprug nije bio u krevetu”, rekla je Olena Zelenska za Vogue.

Kada je ustala iz kreveta, vidjela je svog supruga, za kojeg se udala 2003., odjevenog u odijelo kao i obično, no nije bila ni svjesna da je to bio posljednji put da ga vidi u tom izdanju, barem na neko vrijeme. “Od tada je uvijek bio u vojnoj odjeći. ‘Počelo je.’ To je sve što mi je tada rekao”, otkrila je prva dama Ukrajine i dodala da je tada vladala ‘zbrka’, ali ne i panika. Njezin suprug savjetovao joj je da ‘prikupi osnovne stvari i dokumente’, a ona je čekala da on iznese više detalja. Također je otkrila da su ona i suprug već ranije o svemu razgovarali s njihovo dvoje djece, 17-godišnjom Oleksandrom i 9-godišnjim Kirilom.

“Djeca sve vide”

“Djeci ne morate ništa objašnjavati. Ona sve vide, kao i svako dijete u Ukrajini. Naravno, ovo nije nešto što bi djeca trebala gledati – ali djeca su vrlo iskrena i poštena. Ne možete ništa sakriti od njih. Stoga je najbolja strategija istina. Razgovarali smo o svemu s kćeri i sinom. Pokušala sam odgovoriti na njihova pitanja”, rekla je Olena i dodala: “Puno razgovaramo, jer važno je izreći ono što nas boli, ne treba šutjeti i držati to za sebe – to je provjerena psihološka strategija. Djeluje”, objašnjava.

Zelenska je nedavno pisala u francuskim novinama ‘Le Parisien’ te pritom zahvalila prvim damama drugih zemalja i “svim Europljanima” za pomoć ukrajinskim izbjeglicama koje su pobjegle od rata.

“Rat je odmah utjecao na to da smo spojili javno i privatno. I to je vjerojatno bila kobna pogreška tiranina koji nas je napao. Svi smo mi prvo Ukrajinci, a tek onda sve ostalo. Htio nas je podijeliti, razbiti, izazvati unutarnje sukobe, ali to je nemoguće učiniti s Ukrajincima. Kada je netko od nas mučen, silovan ili ubijen, osjećamo da smo svi mučeni, silovani ili ubijeni. Ne treba nam propaganda da bismo osjetili građansku svijest i da bismo se oduprli. Upravo taj osobni bijes i bol, koje svi osjećamo, momentalno aktiviraju žeđ za djelovanjem, odupiranjem agresiji, za obranom svoje slobode. Svatko to čini kako može: vojnici s oružjem u rukama, učitelji nastavljajući podučavati, liječnici provode složene operacije dok traju napadi. Svi su postali volonteri — umjetnici, restorateri, frizeri — dok barbari pokušavaju preuzeti našu zemlju. Vidjela sam da to budi najdublje domoljubne osjećaje kod naše djece. Pritom ne mislim samo na moju djecu, već na svu djecu Ukrajine. Izrast će u domoljube i branitelje svoje domovine”, rekla je Zelenska.

“S Volodimirom komuniciramo samo telefonom”

Otkrila je i da na početku invazije nije bilo vremena za emocije. “Bilo je potrebno pobrinuti se za djecu, za njihova emocionalna stanja. Zato sam pokušala biti samouvjerena, nasmijana, energična, objašnjavati im da je potrebno sići u podrum i zašto ne mogu upaliti svjetlo. Pokušala sam optimistično odgovoriti na njihovo pitanje ‘Kad ćemo vidjeti tatu?’ Rekla sam im: ‘Uskoro.’ Tih prvih dana nadala sam se da ćemo možda moći ostati s njim. Ali Ured predsjednika postao je vojni objekt i mojoj djeci i meni bilo je zabranjeno tamo boraviti. Naređeno nam je da se preselimo na sigurno mjesto – ako je u Ukrajini sada uopće moguće pronaći sigurno mjesto… Od tada s Volodimirom komuniciramo samo telefonom”, ispričala je Olena Zelenska.

Otkrila je i da su ukrajinske žene živjele mirnim, modernim životima – onako kako ga žive čitateljice Voguea. Zapravo, Ukrajinke su bile čitateljice Voguea, jer postoji i ukrajinska verzija tog magazina. “One nisu pripremale atomska skloništa zbog raketnih napada. Svi su se Ukrajinci prestali osjećati sigurno. Morali smo naučiti kako što brže okupiti naše voljene kad čujemo zvuk sirene i što brže pobjeći u podrum”, dodala je.

Već trećeg dana ruske invazije na Ukrajinu, jedno je dijete rođeno u skloništu. “I nakon što su tisuće žena morale roditi u skloništima, jer vidjeli smo što se može dogoditi rodilištima poput onog u Mariupolju, koje su Rusi bombardirali. Imamo problem i s liječenjem djece, posebno one djece s ozbiljnim bolestima. Majke i bake žive s takvom djecom u bolnicama već mjesecima. A sada bismo ih sve morali voditi na liječenje u inozemstvo. Žene su morale napustiti okupirana područja, poput Buče, riskirajući svoje živote tijekom otvorene vatre, zajedno s djecom i starijima. Često su morale hodati pješice, bez muškaraca, jer okupatori nisu željeli pustiti muškarce”, ispričala je Olena.

Tvrdi da su Ukrajinke nezaštićene i stalno im prijeti nasilje.

“Jedna obitelj izgubila sina, kćer i unuku. Kako žive nakon toga?”

Ona i suprug molili su druge zemlje da učine više po pitanju invazije te su posebno prozvali SAD i zatražili zonu zabrane letenja iznad Ukrajine. “Da, pitali smo, službeno i neslužbeno. Kao i svaki Ukrajinac, na svojim društvenim mrežama, na prosvjedima. Kada je počela ruska opsada Mariupolja, postalo je jasno da Rusija ne samo da ispaljuje rakete, nego i bombardira iz zraka. Jedna od bombi pala je na kazalište u kojem se skrivalo više od tisuću ljudi. Tu je umrlo tristotinjak ljudi. Znam, na primjer, jednu obitelj koja je izgubila sina, kćer i unuku. Živi su ostali samo baka i djed i najstarija djevojčica. Kako žive nakon toga?

Tražili smo da zatvore nebo iznad nas kako Ukrajinci ne bi stradali. Ali NATO je to smatrao izravnim sukobom s Rusijom. Dakle, mogu li sada reći da je Rusija sama kriva za daljnje smrti? Retoričko pitanje. Pitate je je li ovo pravi potez Sjedinjenih Država. Kažem — a to ne vrijedi samo za SAD — oštro odgovorite na postupke agresora ili će agresor biti potaknut na akciju. Rusija zna da Zapad neće zatvoriti nebo, a ta je činjenica potiče na daljnje zločine. Demokratski svijet mora biti ujedinjen i oštro odgovoriti, te tako pokazati da u 21. stoljeću nema mjesta ubijanju civila i zadiranju na strani teritorij. Vidjela sam karikaturu NATO-a i svjetskih organizacija kako gledaju kako pada kuća na kojoj je ispisano UKRAJINA. Možda je ovo bilo pretjerivanje – jer Ukrajina dobiva oružje. Ali i nama treba zaštita! Istina je da se takva zaštita daje onima koji su otišli u inozemstvo. Milijuni naših žena i djece sada primaju pomoć i od vlada i od milijuna običnih ljudi u Europskoj uniji. Beskrajno sam zahvalna na tome”, rekla je supruga ukrajinskog predsjednika za Vogue.

Dodala je i da su i ranije Ukrajinci mogli putovati po Europi bez vize. Posjetili su brojne zemlje, ali nisu planirali posjetiti ih kao izbjeglice. “Zato ih tretirajte kao da su jedni od vas. Naše majke i djeca sanjaju o tome da se vrate kući, da se ponovno spoje sa svojim obiteljima. Zato im, molim vas, pomozite da se prilagode dok im ne bude omogućeno da se vrate kući”, rekla je, prenosi Jutarnji list.

Otkrila je da ona sama živi poput svih ostalih Ukrajinaca. “Svi imamo jednu veliku želju – mir. Ja kao i sve druge majke i supruge, konstantno brinem zbog svog supruga i činim sve što je u mojoj moći kako bi moja djeca ostala sigurna”, otkriva.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Komentari

Vaš komentar