Analiza: Može li Putin zapravo pasti?

Svijet 14. ožu 202214:18 > 15:03 5 komentara
Mikhail KLIMENTYEV / SPUTNIK / AFP

Kako se ruski rat u Ukrajini sve više pretvara u katastrofu, pojavljuju se spekulacije da bi takva kriva kalkulacija Vladimira Putina mogla značiti njegov kraj. Lavine analitičara i stručnjaka predviđaju da bi frustracije zbog troška financiranja rata i oštre ekonomske sankcije mogle dovesti do pada Putinovog režima.

“Putinov napad na Ukrajinu dovest će do njegovog pada i pada njegovih prijatelja”, govori David Rothkopf za Daily Beast. “Ako je povijest ikakva indikacija, njegova pretjerana ambicija i greške u koracima, njegove strateške slabosti i karakterne mane će mu doći glave”.

Ali što bi se moralo dogoditi da Putin zapravo padne? I koliko je to realno?

Najbolja istraživanja o rušenju autoritarnih režima kroz povijest nude dva moguća scenarija: vojni udar ili revolucija. Za vrijeme Hladnog rata, državni udari su bili češća metoda svrgavanja diktatora, ali su nakon 1990-ih oni postali rjeđi, a zamijenile su ih popularne revolucije, kao na primjer Arapsko proljeće ili revolucije zemalja bivšeg Sovjetskog saveza, piše Vox.

Koliko god se spekulira o Putinom svrgavanju, nijedan od ovih scenarija ne čini se pretjerano vjerojatan u Rusiji, čak ni nakon katastrofalne invazije na Ukrajinu, velikim dijelom zato što se Putin vrlo uspješno pripremio za takve rizike.

U prethodna dva desetljeća ruski vođa i njegovi saveznici prekrojili su gotovo svaki ključni element ruske države, svjesno ograničavajući potencijal za prijetnje režimu. Putin je dao ili uhititi ili ubiti sve vodeće disidente, utjerao strah u kosti javnosti i učinio rusku elitu ovisnom o njegovoj dobroj volji. Njegova sposobnost da ubrzano pojačava represiju u trenutnoj krizi taktikama poput masovnih uhićenja, gašenja opozicijskih medija i društvenih mreža, znak je snage režima.

“Putin se za ovo već dugo priprema i povukao je puno poteza da se zaštiti”, kaže Adam Casey, postdoktorand na Sveučilištu u Michiganu i stručnjak za povijest vojnih udara u Rusiji i bivšem sovjetskom bloku.

Ipak, eksperti za autoritarne režime i rusku politiku nisu u potpunosti spremni odbaciti ideju Putinovog pada. “Malo vjerojatno” nije “nemoguće”, a stručnjaci s kojima je Vox razgovarao općenito vjeruju da je invazija na Ukrajinu bila strateška pogreška koja je podigla rizik i za puč i za revoluciju, iako vjerojatnost da će do ijednog scenarija zaista i doći ostaje niska.

“Prije rata, rizik za te prijetnje bio je blizu nule. Sada je on sigurno viši”, govori Brian Tayor, profesor na Sveučilištu Syracuse i autor knjige “The Code of Putinism”.

Ukrajinci i njihovi zapadni simpatizeri ne mogu baš računati na pad Putina, ali ako se rat pokaže još katastrofalnijim za ruskog predsjednika nego što već jest, povijest nam pokazuje da čak i autokrati s najčvršćim stiskom mogu izgubiti moć.

Može li rat u Ukrajini izazvati puč?

U nedavnom razgovoru na Fox Newsu, američki konzervativni senator Lindsey Graham izjavio je da bi rat bio riješen ako bi netko, možda “u ruskoj vojsci”, maknuo Putina s vlasti, ili atentatom ili pučem. “Jedini način da ovo završi jest da netko tog tipa makne iz jednadžbe”, rekao je Graham.

VEZANE VIJESTI

Senator se ne bi trebao previše nadati. Iako su šanse za vojni ustanak protiv Putina veće nego prije invazije na Ukrajinu, još uvijek su vrlo, vrlo malene.

Naunihal Singh, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za vojne udare, kaže da su vojske spremnije pokušati puč u siromašnijim zemljama, režimima koji nisu niti u potpunosti autokratski niti demokratski, i zemljama u kojima se puč nedavno dogodio. Nijedan od tih uvjeta nije primjenjiv na modernu Rusiju, visoko autoritarnu zemlju srednje visokih prihoda u kojoj do pokušaja puča nije došlo od ranih devedesetih.

Istovremeno, ratovi kao što je ovaj Putinov mogu dovesti do porasta ogorčenja i straha u vojsci, a to su uvjeti koji su doveli do pokušaja vojnih udara u drugim zemljama.

Po Singhovom mišljenju, konflikt u Ukrajini povećava šanse za vojni udar u Rusiji iz dva razloga – mogao bi oslabiti odanost vojnog vrha Putinu i mogao bi stvoriti neobičnu priliku za planiranje strategije protiv predsjednika.

Motiv bi bio poprilično jasan: skupa kampanja u Ukrajini postala bi nepopularna za ključne članove vojnog vrha.

Vodeći ruski novinari i stručnjaci upozoravaju da se Putin okružio sve manjim krugom ljudi koji mu se ne usuđuju reći „ne“, koji hrane njegove nacionalističke opsesije i govore mu samo ono što on želi čuti. Ta mala grupa je osmislila plan invazije pod pretpostavkom da će ukrajinska vojska pružiti minimalan otpor i dopustiti Rusiji da brzo zauzme Kijev i instalira marionetski režim.

Taj plan je podcijenio odlučnost Ukrajine, ali i precijenio kompetentnost ruske vojske, što je dovelo do značajnih ruskih gubitaka. Otada su ruske snage zapele u sporim i skupim konfliktima za koje su karakteristična stravična bombardiranja civilnih meta. Međunarodne sankcije bile su mnogo oštrije nego što je Kremlj predvidio.

Ruska reporterka Farida Rustamova, koja ima izvore u Kremlju, kaže da su visokorangirani dužnosnici ruske vlade već nezadovoljni ratom i njegovim ekonomskim posljedicama. Osjećaje vojnih zapovjednika nije teško zamisliti, ako se uzme u obzir da je malo njih uopće bilo informirano o ratnim planovima na vrijeme i da se većina nalazi pod naredbama da masovno ubijaju Ukrajince.

Povrh svega toga, dolazi i do osobnog osjećaja ugroženosti među visokopozicioniranim generalima i obavještajcima. Stručnjak za Rusiju Andrej Soldatov kaže da Putin kažnjava dužnosnike u FSB-u – nasljedniku KGB-a – za ratne neuspjehe. Te podatke je teško provjeriti, ali oni se poklapaju sa Singhovim pretpostavkama da loše ratovanje generalno rezultira željom autokrata da nađe krivca, a strah od kazne mogao bi natjerati neke od ruske sigurnosne elite da Putina treba svrgnuti jer će tako zaštititi sami sebe.

Ipak, valja imati na umu da je puč nevjerojatno teško uspješno izvesti. A ruska država je specifično organizirana da takve planove dodatno oteža.

Putin je vojsku ispunio špijunima, što znači da potencijalni pobunjenici ne znaju kome mogu vjerovati, i organizirao sigurnost države na način da za nju nije odgovorna samo jedna organizacija. Rezultat je takav da bi bilo kakav plan za udar zahtijevao kompleksnu koordinaciju između članova različitih struktura i agencija koji se međusobno ne poznaju i ne vjeruju si.

Mogu li se ostvariti snovi o ruskom ustanku?

U intervjuu za podcast New York Timesa, bivši specijalni agent FBI-ja, Clint Watts, upozorio je da bi broj ruskih žrtava u Ukrajini mogao dovesti do nove ruske revolucije.

“Majke u Rusiji uvijek su najglasnije kritizirale Putina tijekom ovakvih ratova. Ovo će biti na nekoj potpuno novoj razini”, rekao je. “Mi sada brinemo hoće li pasti Kijev. Ja razmišljam hoće li u roku od mjesec dana do pola godine pasti Moskva”.

Erica Chenoweth s Harvarda i politologinja Maria Stephan zajedno su istraživale uspjehe nenasilnih prosvjeda u svrgavanju režima u odnosu na oružane udare. Gledajući u situaciju danas, Chenoweth navodi da bi slika o stabilnosti Putinove Rusije lako mogla biti samo iluzija.

“Rusija ima bogatu povijest revolucija”, govori Chenoweth.

Nije nemoguće da će i trenutni prosvjedi diljem Rusije samo rasti ako rat nastavi ići krivim putem za Rusiju, pogotovo ako nastavi rasti broj ruskih žrtava, ako do Rusije dođu jasni dokazi masovnih zločina protiv civila, i ako ekonomske sankcije uzrokuju veliku štetu. Ali od masovnog ustanka još smo daleko.

“Teško je organizirati dugoročne masovne prosvjede u Rusiji”, kaže Chenoweth. “Putinova vlada je legalnima učinila mnogo vrsta prosvjeda i ugasila ili ograničila aktivnosti grupa, pokreta i medija za koje smatraju da su opozicijski ili bliski Zapadu.

U autoritarnom društvu kao što je rusko, spremnost režima da uhićuje, muči i ubija disidente stvara problem vođama pokreta da uvjere tisuće običnih građana da se prosvjed isplati, čak i pod rizikom smrti.

VEZANE VIJESTI

U prošlim revolucijama taj problem su riješili mediji i društvene mreže. Ali Putin je ugasio sve kritički nastrojene medije i znatno ograničio pristup društvenim mrežama, a uveo je i izvanrednu mjeru kojom se “širenje lažnih vijesti” o ratu kažnjava s čak 15 godina zatvora. Čak i najugledniji međunarodni mediji, kao što je New York Times, povukli su svoje novinare iz Moskve. Većina Rusa vijesti čuje od državnih medija koji već godinama serviraju isključivo ratnu propagandu. Mnogo građana Rusije vjeruje onome što čuje – neovisna istraživanja pokazala su da čak 58 posto Rusa podržava rat, barem do neke mjere.

Hrabri prosvjednici pokazuju da vladino gušenje prostora informacija nije do kraja uspješno, ali istovremeno se vide i rezultati desetljeća represije. Tijekom svoje vladavine, Putin je sustavno marginalizirao i tlačio svakoga koga bi identificirao kao potencijalnu prijetnju. Na najvišim razinama napadao je i zatvarao poznate disidente, ali represija dotiče sve članove društva, čak i obične Ruse koji su se malo previše zainteresirali za politiku. Rezultat je takav da su antiputinovske snage desetkovane, a mnogo je njegovih protivnika pobjeglo iz zemlje još prije nego što je rat i počeo.

Koje su šanse za promjenu režima u Rusiji?

Teško je govoriti o malo vjerojatnim scenarijima kao što je pad Putinovog režima. Ali važno je naglasiti da je sada kraj Vladimira Putina vjerojatniji nego što je bio 23. veljače, iako je još uvijek manje vjerojatan od šanse da će vlada uspjeti nekako izgurati ovu krizu.

Dakle, jesu li šanse 20 posto ili 1 posto?

Dijeljenje informacija u Rusiji toliko je nejasno zbog snažne cenzure i kaosa rata, da je nemoguće saznati i osnovne informacije kao što je broj mrtvih u ruskim redovima. Nemamo dobru ideju o tome što ključni akteri u ruskom establišmentu misle o ratu i mogu li organizatori masovnih prosvjeda zaobići represivni aparat.

Glavno je pitanje koga će ruska javnost kriviti za probleme izazvane ratom – Putina, jer je započeo rat ili Ameriku i njene saveznike jer su uveli sankcije. Može li stvarnost prodrijeti kroz Putinovu kontrolu? Mnogo toga ovisi o odgovorima na ta pitanja.

Putin je svoj legitimitet izgradio na ideji ponovnog vraćanja stabilnosti, prosperiteta i globalnog ugleda Rusiji. Rat u Ukrajini zaprijetio je svemu tome i mogao bi se pokazati kao najveći test za Putina od početka njegove vladavine.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare