Kvartet je imao ključnu ulogu u spavašavanju jedine uspješne priče Arapskog proljeća. Ono što je Tunisu uspjelo, a nije Siriji, Egiptu, Libiji i Jemenu, norveški odbor za dodjelu Nobela odlučio je nagraditi najprestižnijom svjetskom nagradom za mir.
Početkom 2011. tuniški predsjednik Zine Abidin Ben Ali postao je prvi arapski diktator zbačen masovnim prosvjedima. Tako je u arapskom svijetu počeo val prodemokratskih pokreta nazvanih Arapskim proljećem.
VEZANE VIJESTI
U listopadu iste godine islamistički pokret Enahda pobijedio je prvim slobodnim izborima u Tunisu. Ali do sredine 2013. demokratska tranizicija bila je pred kolapsom. Oporba je gnjevno reagirala na nacrt ustava što ga je sastavila Enahda i optužila je i za ubojstvo dvojice ljevičarskih političara, koje su počinili radikalni islamisti, što je dovelo do poziva na ostavku vlade.
Deseci tisuća ljudi izašali su na ulice i optužili Enahdu za savez s radikalnim islamistima i džihadistima. Do krize u Tunisu došlo je samo nekoliko tjedana pošto je zapovjednik egipatske vojske Abdel Fatah al-Sisi svrgnuo izabranog islamističkog predsjednika Muhameda Mursija nakon velikih učinih prosvjeda. Izgledalo je da bi se u Tunisu moglo dogoditi slično.U tom trenutku počeo se stvarati Tuniški nacionalni kvartet za dijalog i tražiti kompromis kojim bi se zadržala i civilna vlast i sačuvao put u demokraciju.
Pod vodstvom moćnog saveza radničkih sindikata (GUTW), Kvartet je uključivao i udrugu poslodavaca, ligu za ljudska prava i odvjetničku komoru. Do listopada 2013. smislili su plan: Enahdina vlada će podnijeti ostavku i zamijenit će je nestrančka tehnokratska vlada, a ustavotvorna skupština će nastaviti rad na trajnom ustavu.
Kvartet je za nekoliko mjeseci ostvario prvi uspjeh – parlament je odobrio tehnokratsku vladu i prihvatio novi ustav. U listopadu 2014. u zemlji su održani novi parlamentarni izbori na kojima je sekularna Nida Tunis osvojila većinu. Enahda je završila druga i dobila jedno mjesto u vladi nove vladajuće stranke.
