Europski izbori: Različita pravila od zemlje do zemlje

Ilustracija

Vrsta razmjernog sustava glasanja, kvote za žene, datum izbora...Svaka država članica Europske unije sama određuje pravila za izbore za Europski parlament.

Tko glasa kada?

Britanci i Nizozemci glasaju već u četvrtak 23. svibnja, Irci 24. svibnja, a Latvijci, Maltežani i Slovaci 25. svibnja. Česi glasaju dva dana, u petak i subotu.

Ostala 21 država glasa u nedjelju 26. svibnja.

Razni razmjerni sustavi glasanja

Europska unija propisuje izbore po razmjernom sustavu, ali države članice same određuju model. Primjenjuju se tri vrste.

– preferencijalno glasanje, u 19 država članica, među kojima su Italija, Poljska, Nizozemska, Hrvatska i nordijske zemlje. Birač može, ovisno o zemlji, promijeniti poredak kandidata na listi za koju glasa, prekrižiti kandidate ili kombinirati više lista.

– glasanje po zatvorenim kandidacijskim listama, u sedam zemalja članica, među kojima su Njemačka, Francuska, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo (osim Sjeverne Irske). Birači glasaju za liste na kojima ne mogu promijeniti poredak kandidata niti njihov sastav.

– jedan prenosiv glas, na Malti, u Irskoj i u Sjevernoj Irskoj. Birač ne glasa za gotovu listu, nego sastavlja vlastitu redajući kandidate kako želi.

Obvezno glasanje

Glasanje je obvezno u pet zemalja: u Belgiji, Grčkoj, Bugarskoj, na Cipru i u Luksemburgu.

U Belgiji i u Luksemburgu nepoštivanje obveze je kažnjivo. U tri ostale zemlje, sankcije, kada postoje, su blaže.

Izborne jedinice

Samo pet zemalja podijelilo je svoj teritorij na izborne jedinice: Italija (5), Poljska (13), Belgija (3), Irska (3), i Ujedinjeno Kraljevstvo (12). Izborne jedinice geografski su uvjetovane, osim u Belgiji gdje su jezično determinirane (flamanska, frankofona i germanofona).

U drugim zemljama, birači glasaju u samo jednoj izbornoj jedinici koja obuhvaća čitavu zemlju.

Glasanje putem pošte, ovlaštene osobe, interneta

Glasanje putem pošte dopušteno je u 16 država članica, ponajprije kako bi se omogućilo glasanje biračima koji žive u inozemstvu. To je slučaj u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj i nordijskim zemljama.

Šest zemalja dopušta glasanje preko ovlaštene osobe, bilo svim biračima (Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Belgija) ili samo starijima i osobama s invaliditetom koji se ne mogu kretati (Poljska, Švedska). Birač može zatražiti od drugog birača da glasa umjesto njega.

Elektroničko glasanje je još manje uobičajeno. Estonija, predvodnica kada je riječ o digitalnim tehnologijama, jedina omogućuje svojim građanima da glasaju putem interneta.

Zastupljenost žena

Rodne kvote za kandidacijske liste uvelo je 11 država članica. Liste u Francuskoj, Italiji, Belgiji i Luksemburgu moraju sadržavati jednak broj žena i muškaraca. U Španjolskoj, Sloveniji i Hrvatskoj na listama mora biti najmanje 40 posto žena odnosno muškaraca, u Poljskoj 35 posto, u Grčkoj i Portugalu 33 posto. Kada je riječ o Rumunjskoj, propisano je najmanje jedna žena i muškarac na svakoj listi.

Neke od tih zemalja propisale su mjere koje trebaju osigurati da žene na listama budu na onim pozicijama s kojih realno mogu biti izabrane, ali sankcije još nisu ozbiljne. Liste koje ne zadovoljavaju pravila u Grčkoj se poništavaju, dok u drugim zemljama, među kojima su Francuska i Luksemburg, za kršenje pravila nisu predviđene kazne.

Dobna granica

U gotovo svim članicama Unije pravo glasa stječe se s 18 godina. Samo tri zemlje su iznimka: Grčka (17), Malta i Austrija (16 godina).

Dobna granica za kandidaturu na izborima još više varira. Petnaest zemalja, među kojima Njemačka i Francuska, odredile su granicu od 18 godina, 10 zemalja, među kojima Poljska i Češka, od 21 godinu. U tri ostale zemlje, kandidat mora imati 23 godine (Rumunjska) ili 25 godina (Italija i Grčka).