Blanku Vlašić nismo vidjeli na zaletištu još od Europskog prvenstva u dvorani u Sopotu 2014. gde je natjecanje završila sa šestim rezultatom.
Od tada je muče povrede.
„Počelo je s povredom Ahilove tetive lijevog stopala. Kako to obično ide, kada imate jednu povredu, tijelo se više troši i povrede se vežu jedna na drugu. Posljednje što me mučilo je povreda koljena, ali oporavak ide dobro. Imam dovoljno iskustva da znam da ne smijem žuriti s povratkom. Kad sam se vraćala natjecanjima nedovoljno zaliječena, morala sam se povući nakon kratkog vremena. Sada sam odlučila odraditi rehabilitaciju kako treba. Iskustvo me naučilo da ne planiram ništa dugoročno, razmišljam trening po trening i natjecanje po natjecanje.“
Dijamantna liga startala je u Dohi. Kada možemo očekivati vaše skokove?
„Planiram povratak na mitingu u Rimu ili Birminghamu. Mislim da je to realno i da ću tada biti potpuno zdrava.“
Koga vidite kao favorite u skoku u vis dok vas nema?
„Iskreno, ne znam tko skače u Dohi. U našoj disciplini nikada nije dosadno i teško je predvidjeti favorite. Posebno na početku sezone. A ako gledamo po zimskim rezultatima Poljakinja Kamila bi mogla biti dobra, kao i moja zemljakinja Šimić.“
Ako gledamo rezultate, Doha je za vas dobro mjesto. Pobjeđivali ste tamo četiri godine za redom, od 2007. do 2011. godine. Da li to Dohu svrstava među vaša omiljene destinacije i koliko vam je teško što ste preskočili prvi miting?
„Teško je, ali kada sam odlučila da ne idem, prestala sam o tome razmišljati. Uvijek je početkom svibnja, kada u Splitu još nije dovoljno toplo, a meni je toplina izuzetno bitna za skakanje i paše mi da dođem u mjesto sa takvom klimom. Također, to je prvo natjecanje u ljetnom dijelu sezone pa se na njega dolazi bez nekog opterećenja, a uz to znaš da dolaziš na turnir koji je dobro organiziran i na kome je podloga odlična. Rekla bih da mi je to jedno od omiljenih mjesta, ali svakako najviše volim turnir u Zagrebu gdje skačem na svom terenu, pred svojom publikom.“
Za vas je i Rim mjesto uspjeha. I tu ste pobjeđivali četiri puta, možda će vam zaista odgovarati da se nakon povrede vratite baš na ovom mitingu?
„Rim je turnir na kome sam dosta pobjeđivala i volim Rim. Brzo stignem od kuće i nekako se osjećam kao svoja na svome. Ipak, tamo uvijek imam malo problema sa podlogom i treba mi malo vremena za prilagodbu. Navijači u Rimu su zaista sjajni i energija na tom turniru je odlična.“
Rekli ste da ne planirate unaprijed, ali sigurno ste odredili cilj za ovu sezonu?
„Cilj je naravno Svjetsko prvenstvo. Veselim se jer znam da nas sve tamo očekuju sjajni uvjeti i dobra organizacija bez obzira na problem sa vremenskom razlikom.“
Navijači vas želei. Vi ste od onih sportaša koje ljudi iskreno vole. Koliko vam znači podrška koju dobijate?
„ Bogu hvala da je tako. Bez ljudi bi sport bio bez sjaja. Mislim da je najvažnije biti iskren. Kada pobijediš ljudi žele vidjeti tvoju radost. kada gubiš, normalno je da si tužan. Meni bi kao temperamentnoj Dalmatinki bilo teško sakriti emocije, a ljudi to znaju. Nadam se da ću se uskoro vratiti na teren i odužiti im se dobrim rezultatima.“