Hrvatski gimnastičar Marijo Možnik osvojio je naslov europskog prvaka u vježbi na preči na EP u Montpellieru i tako postao prvi Hrvat sa zlatnom medaljom u gimnastici na europskim prvenstvima. Do sada je hrvatska gimnastika imala olimpijsko, svjetsko, europsko srebro, ali nikada zlato.
Hrvatski gimnastičar Marijo Možnik osvojio je naslov europskog prvaka u vježbi na preči na EP u Montpellieru i tako postao prvi Hrvat sa zlatnom medaljom u gimnastici na europskim prvenstvima. Do sada je hrvatska gimnastika imala olimpijsko, svjetsko, europsko srebro, ali nikada zlato.
Za 28-godišnjeg Možnika je ovo drugo odličje s europskih prvenstava u karijeri, a prvo je osvojio također u Montpellieru prije tri godine kada je bio srebrni. Ima i brončanu medalju s prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Nanningu.
Možnik je u razgovoru za Index prokomentirao veliki uspjeh u Montepellieru, ali je također iznio sve probleme s kojima se svakodnevno susreće zbog apsolutne nebrige nadležnih struktura kad je u pitanju takozvani mali sport, premda je gimnastika uz atletiku i plivanje jedan od tri bazična sporta.
”Presretan sam i ponosan. Prvo veliko zlato za hrvatsku gimnastiku nije mala stvar. Ipak, najviše me veseli činjenica da sam uspio sebi dokazati da mogu napraviti velik rezultat u situaciji kad mi se otvarala sjajna prilika. Nisam podlegao pritisku, ostao sam smiren, uspio sam odraditi gotovo pa savršenu vježbu onda kad je to bilo najvažnije i samim tim mislim da sam i sebi i svima ostalima pokazao da ovo zlato nije slučajno”, kaže Možnik.
Uvjeti u kojima trenira su, blago rečeno, sramotni.
”Bit ću iskren i reći ću da su nam uvjet nikakvi. Sramotan je odnos Grada Zagreba prema gimnastici. Treniram u dvorani ”Hrvatski Sokol”, na Trgu maršala Tita u zgradi koja je stara preko 140 godina. Zapravo, to uopće i nije dvorana. Da bi se nešto moglo zvati dvoranom, trebalo bi imati neke elemente dvorane, ovo je ne znam, samo zgrada u kojoj su se prije održavali plesnjaci.
Spomenuo sam kako će Ude vrlo vjerojatno ići u Rio na temelju višeboja. Ja i da hoću, ne mogu raditi višeboj jer u ovoj dvorani mi nemamo pola sprava na kojima bih mogao trenirati. Čak i za preču, koja je moja disciplina nemam sve uvjete. Preča je jako opasna sprava i kad učim najteže elemente nedostaje mi ono što je najvažnije, a to je jama sa spužvama. Ona je neophodna u slučaju pada kad se poskliznem. Bez te spužve ja padam na tvrdu strunjaču, a ne moram vam objašnjavati koje su šanse za neku težu ozljedu u tom slučaju.
Gadljive političke elite
Godinama apeliram na nadležne da nam pomognu. Svojim rezultatima u prvom redu promoviram svoj grad, svoju zemlju, no jednostavno nitko u ovoj državi očito nema sluha za to. Nije da tražim neke ne znam kakve uvjete i neki silni luksuz. Tražim samo jednu jedinu specijaliziranu dvoranu u Zagrebu, koja ne bi bila samo za nas vrhunske gimnastičare, već bi bila dobrobit za cijeli grad. Vi mi sad kažite je li sramota za jednu europsku metropolu, a Zagreb to pretendira biti, da nema normalnu dvoranu? Za mene je to strašno.
Gadljivo je kad se političke elite, koje do jučer nisu ni znali kako se zoveš, nakon neke medalje te na sva zvona hvale, fotografiraju se s tobom na aerodromima, pripremaju ti bankete, ponašaju se u najmanju ruku kao da su oni svojim znojem i trudom došli do tog rezultata, a onda nakon samo dva, tri dana zaborave na sva data obećanja.
Konkretno, o dvorani u Zagrebu se priča posljednjih deset godina, a na kraju od svega nije bilo ništa. U posljednjih pet godina donio sam dvije europske medalje, svjetsku medalju, europski sam prvak, napravio sam sve što je u mojoj moći da ispromoviram grad, da pokažem cijelom svijetu da i kod nas ima vrhunskih sportaša, trenera, no sve je to očito uzalud”, smatra Možnik.
Lako je moguće da i on, poput Jakova Faka, ode nastupati za neku drugu zemlju.
”Zamislite što bi se dogodilo da ja sutra kažem da ovdje nemam nikakve uvjete te da ću nastupati za neku drugu zemlju – bio bih u najmanju ruku etiketiran kao izdajnik domovine, ako ne nešto i puno gore i ružnije. A najglasniji bi bili baš oni koji mi svojim nemarom ne dozvoljavaju da normalno treniram i da na najbolji mogući način promoviram istu tu domovinu po svijetu. Cijeli svoj život sam posvetio gimnastici, odricao sam se maksimalno, a sad moram mirno gledati kako mi netko svojim amaterizmom i neznanjem uništava snove”, zaključuje Možnik, piše
Index.
