Mirza Delibašić jedan je ponajboljih košarkaša Europe svih vremena. Žario je i palio košarkaškim terenima, ali kao i mnoge sportske velikane života ga je koštao nesportski život. Nikad se nije uspio oporaviti od velikih problema i na kraju ga je alkohol koštao života.

Rođeni Tuzlak, nesuđeni tenisač i juniorski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu šezdesetih godina prošlog stoljeća profesionalnu karijeru je počeo u sarajevskoj Bosni. Nakratko je zbog tenisa napustio i osnovnu školu. Nedugo prije polaska na neki turnir u Čehoslovačku je uklonjen s popisa polaznika i tada je odustao od tenisa. Rekete koje je dobio kao nagradu vratio je u klub i zakleo se da nikad više neće izići na teniski teren.

Košarkom se počeo baviti 1970. godine u tuzlanskoj Slobodi, uskoro je postao član mlade reprezentacije Jugoslavije i na Europskom prvenstvu u Italiji osvojio je zlatnu medalju. Prešao je u beogradski Partizan, ali glavni grad Jugoslavije bio je Mirzi dosadan i vratio se u rodnu Tuzlu, piše Leksikon Yu mitologije.

U klubu iz rodnog grada ponovno je uživao u košarci, a u jednoj utakmici protiv Bosne u Sarajevu postigao je 36 koševa. Uzevši u obzir sadašnje stanje svih tih klubova, to se može učiniti kao beznačajna statistika, ali treba imati u vidu da je samo nekoliko godina kasnije Bosna osvojila europski Kup prvaka i to predvođena Mirzom, popularno zvanim Kindže. Mirza je u sarajevsku Bosnu prešao gotovo odmah nakon te utakmice i tamo je odigrao neke od najvećih utakmica u povijesti košarke bivše države.

Godinu dana nakon te sudbonosne utakmice koja je lansirala Mirzinu karijeru, trebao je sudjelovati na svjetskom prvenstvu. Izbornik Mirko Novosel rekao je da je Mirza višak i poslao ga kući. Novoselova odluka šokirala je i igrače i novinare i sportske analitičare. Legenda kaže da su Mirzini suigrači iz kluba slali mu telegram: “Ti si za nas najbolji na svijetu — STOP — budi pametan, hrabar i dostojanstven — STOP — mi te svi mnogo volimo — STOP”.

Nakon toga kreće pravi procvat njegove klupske karijere. Osvaja Kup Jugoslavije, nastupa u reprezentaciji Europe protiv madridskog Reala, igra turnir u Veneciji gdje je u jednoj utakmici zabio 99 koševa, igrao je protiv sveučilišne reprezentacije SAD-a i to protiv LarryjaBirda i MagicaJohnsona. Dobio je ponudu Atlanta Hawksa, ali je odbio. Nije mu se išlo preko bare. Na svjetskom košarkaškom prvenstvu 1978. godine na Filipinima ozlijedio je kralježnicu i jedva je odigrao preostale utakmice.

Godinu nakon toga dobio je ponudu koja se ne odbija. Kraljevski klub iz Madrida htio je u svojim redovima gledati jugoslavenskog virtuoza između obruča. Dok su svi tražili posebne uvjete i čvrste ugovore, Delibašić je tražio riječ. Luis de Carlos, tadašnji predsjednik Reala, poslije je govorio da ga je Mirza iznenadio svojim zahtjevom. Mirza je tražio poštenu riječ i dobio je tri. Dobio je ugovor od tristo tisuća dolara. 1980. godine počela je najbolja sezona njegovog života. Osvojio je zlato na Olimpijskim igrama u Moskvi s reprezentacijom Jugoslavije, a iduće godine je osvojio španjolsko prvenstvo s Realom i Svjetski kup, a igrali su u finalu Kupa pobjednika kupova. “To je bila moja zlatna godina. Lopta nije htjela nikud osim u koš”, kasnije je govorio Delibašić.

Onda je sve krenulo po zlu. Napustila ga je žena, a on je brak završio onako kako je i igrao, brzo i precizno. Na praznoj kutiji cigareta ostavio je poruku ispred njenog stana u Beogradu. “1. Sporazumno se razvodimo. 2. Izdržavat ću tebe i Darija”, napisao je i vratio se u Madrid. I dalje je dobro igrao, ali nije to bio onaj stari Mirza. Nije to bio Kindže koji je protivnike bacao na koljena, a publiku u trans. Nakon problema s alkoholom odlučio je otići iz Reala, a Španjolci mu nisu pravili previše problema. Njima je i dalje bio jedan od najdražih igrača. Otišao je u Italiju i tada su počeli problemi sa zdravljem. Moždani udar ga je spremio na Vojnu medicinsku akademiju u Beogradu. Nije se mogao kretati ni govoriti, a oporavak je dugo trajao. Čitavo to vrijeme imao je sve više problema s alkoholom. Čašica vina prije spavanja pretvorila se u litru vina ujutro. Opet je završio na VMA, ovog puta je bio klinički mrtav, ali Mirza je odlučio drukčije i vratio se među žive.

Usprkos svim tim problemima, košarkaški svijet ga nije zaboravio. 1991. godine FIBA ga je proglasila za jednog od najboljih europskih igrača. Rat u Bosni proveo je na mjestu izbornika košarkaške reprezentacije, ali 1996. godine se posvađao s čelnim ljudima saveza i otišao je iz košarke. Posljednje godine života proveo je u u jednom kafiću, a alkoholizam ga je na kraju stajao života. Umro je u 47. godini života u Sarajevu 8. prosinca 2001. godine, piše tjednik Express.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.