Slavni i kontroverzni Charles Bukowski je bio američki pjesnik i romanopisac, njemačkog porijekla.

Njegovi romani kao i pjesme prožeti su socijalno-društvenim momentima iz njegovog rodnog grada, Los Angelesa. Charles je mahom pisao o ljudima koji su na margini društva, koji su posrnuli i koji žive u prilično teškim, egzistencijalnim uvjetima. U njegovom fokusu najčešće su bile žene, alkohol kao i sama književnost.

Za svoga života Bukowski je napisao preko tisuću pjesama, nekoliko kratkih priča i šest romana.

Kada je imao samo tri godine, cijela obitelj se preselila u Ameriku, točnije Los Angeles u kojem je pohađao koledž od 1939. do 1941. godine kada se preselio u New York u želji da započne karijeru pisca.

Nažalost, u početku je imao veliki problem s konstantnim odbijanjem njegovog rukopisa pa se odao piću što ga je koštalo nekoliko godina pisanja i totalne blokade…

U tom periodu je radio nekolio teških, fizičkih poslova ne bi li preživio poput pranja suđa, vozača kamiona, poštara, čuvara, priobalnog radnika ali i lift boya, a također je lijepio postere po njujorškom metrou, piše Elle.

Prvu priču je objavio s 24 godine, dok je poeziju počeo pisati tek u 35-oj godini. Prva knjiga njegove poezije je objavljena 1959. godine a nakon toga je objavo još 45 knjiga poezije i proze, među kojima su najpoznatije “Pulp” ( 1994), “Screams from the Balcony” (1993) i “The Last Night of the Earth Poems” (1992).

Danas se osvrćemo na njegove legendarne citate:

Čovjek se rodi kao genije, a umire kao idiot.

Činilo se da čovjek ima samo dva izbora – živjeti u užasu ili biti propalica.

Ničija patnja nije veća od one koju je priroda odredila.

Neki ljudi nikada ne polude. Mora da vode užasne živote.

Ne mrzim ljude, samo se bolje osjećam kada nisu oko mene.

Slobodna duša je rijetkost, ali prepoznat ćete je – uglavnom jer se osjećate dobro, veoma dobro, kada ste blizu nje ili s njom. (“Priče o običnom ludilu”)

Poezija je ono što se dogodi kada se ništa drugo ne događa.

Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš. Ako se dogodi nešto dobro, piješ da proslaviš. Ako se ne dogodi ništa, piješ da bi se nešto dogodilo. (“Žene”)

Kada piješ, to je kao da se ubiješ a onda ponovo oživiš. Ja sam tako proživio 10-15 tisuća života.

Seks je šutiranje Smrti u dupe dok pjevate.

Na svijetu postoji samoća, toliko velika da se vidi u sporim pokretima kazaljke na satu. (“Ljubav je pas iz Pakla”)

Život je onoliko lijep koliko mu vi dozvolite da bude. (“Hot water music”).

Velika umjetnost je sra*e, kupujte tacose!

Išao sam u najgore barove u nadi da će me tamo neko ubiti, ali uspio sam samo opet da se napijem.

Bez književnosti, život je pakao.

Nikada nisam upoznao čovjeka u čijoj bih se koži radije našao. Ako je to zabluda, sretna je.

Pakao svakog čovjeka nalazi se na različitom mjestu. Moj je iznad i iza mog ruiniranog lica.

Nosim Smrt u lijevom džepu, nekad je izvadim i pričam s njom. Ćao dušo, kako si? Kada dolaziš po mene? Bit ću spreman.

Pisci su očajni ljudi, i kada prestanu biti očajni, prestanu biti pisci.

Ne postoji ništa gore nego kad se ise*ete, pružite ruku i shvatite da nemate više toalet papira. Čak i najužasnija ljudska bića na Zemlji zaslužuju obrisati dupe. (“Factotum”)

Neki ljudi vole ono što radite, neki mrze, ali većinu jednostavno zaboli za vas.

Što čovjek postaje jači to biva sve usamljeniji, to je čista matematika.

Smrt je ništa, brate, život je ono što je teško.

Naravno da je moguće da se voli ljudsko biće, ali samo pod uvjetom da ga ne znaš dovoljno dobro.

Uvijek se nađe neka žena da te spasi od druge, i dok te ta žena spašava sprema se da te uništi.