Beograđanin odlučio istjerati pravdu za perilicu, stigao i do Vučićevog ureda

Regija 22. lis. 202013:00 > 23. lis. 2020 08:59
Podijeli:
Izvor: N1/Nikola Kojić

Beograđanin Dejan Beatović već mjesecima pokušava dokazati da perilica rublja koju je platio 50.000 dinara (nešto više od 3.200 kuna) ne pere rublje na temperaturama propisanima na deklaraciji, a s ovim pomalo neobičnim slučajem upoznat je i Ured predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Dejan je perilicu rublja marke LG kupio u veljači 2020. godine, da bi nedugo zatim, kako kaže, primijetio da ”radne temperature ne odgovaraju deklaraciji proizvoda”. To je, prema njegovim riječima, naročito bilo izraženo na programu ”Cotton plus”, gdje po deklaraciji pranje treba biti obavljeno na temperaturi od 60 stupnjeva Celzija.

”Ubrzo nakon što sam kupio mašinu primijetio sam da praktički ne postoji razlika u temperaturi pranja između programa koji rublje peru na 40 i na 60 stupnjeva. To sam ustanovio običnim diranjem stakla na vratima mašine, što svakako ne može biti pouzdano. Zato sam uzeo čitač temperature ili thermocouple reader Omega HH21A Microprocessor Thermometer Type J-K-T i postavio u bubanj žicu termopara tip T, da bih provjerio temperaturu pranja na programima koje sam najčešće koristio”, objašnjava nam Dejan.

Izvor : N1/Nikola Kojić

Sugovornik našeg portala tada je telefonom nazvao ovlašteni servis. Komunicirao je s predstavnikom servisa, za kojeg je rekao da je u nekim trenucima bio neugodan i da ga je često prekidao u razgovoru. Od njega je dobio savjet da se servisu obrati pisanim putem, a u sadržaj Dejanove višednevne prijepiske s predstavnikom servisa uvid je imala i ekipa portala N1.

”S obzirom na to da servis nije htio poslati servisera da ustanovi temperaturu pranja, bio sam prinuđen to provjeriti sam, jer imam adekvatan instrument za to. Ustanovio sam da je realna temperatura pranja bila svega 35 stupnjeva. Obavijestio sam servis o rezultatima mjerenja, a njihov odgovor je bio da moj instrument nije po protokolu LG-ja i da nije certificiran. Predložio sam ljudima iz servisa da pošalju servisera koji bi temperature provjerio njihovim instrumentom, koji je po protokolu LG-ja”, priča Dejan.

Objašnjava da je sve vrijeme sjedio pored perilice rublja i na svakih tri do pet minuta unosio podatke o promjenama temperature, a čitav postupak ponovio je i pred ekipom portala N1. Rezultat mjerenja bio je skoro identičan – temperatura je dostigla maksimalnih 34,8 stupnjeva Celzija, nakon čega je krenula padati.

“Potrošačima se manipulira, ne znaju što kupuju”

”Smatram da proizvođač takozvanim štedljivim perilicama manipulira kupcima. Ako je za njih pranje od 1,5 sati na 35 stupnjeva i pranje od 50 minuta na 60 stupnjeva isto, onda to trebaju objasniti prilikom kupnje, ovako potrošači ne znaju što kupuju. Temperatura na tom programu nije jedina problematična, mjerio sam je u nekoliko programa i nijedna ne odgovara temperaturama koje su naznačene u deklaraciji”, tvrdi Dejan.

Kako kaže, servis se sve vrijeme pozivao na ispravnost perilice, što po Dejanu uopće i nije dovedeno u pitanje, već usklađenje uređaja s deklaracijom, a time i s kvalitetom pranja.

”U uputstvu za korištenje perilice ispod opisa programa piše: Stvarna temperatura vode može se razlikovati od navedene temperature ciklusa. Potpuno sam suglasan s tim tumačenjem, ali to ne može biti razlika od čitavih 40 posto. Greške u radu i čitanju su dopuštene, ali se mora naglasiti koji opseg temperature je u pitanju, ili procentualno odstupanje, kao i u kojem smjeru – je li temperatura viša ili niža od izražene. Konkretno, ako ova perilica rublja umjesto deklarirane temperature od 60 stupnjeva koristi temperaturu od svega 35, onda to potrošač mora znati prije kupnje”, smatra Dejan.

Izvor : N1/Nikola Kojić

Napominje da je servisu poslao i video-klipove gdje pokazuje trenutak kad se grijač isključio, s temperaturom na displeju perilice, kao i kalibraciju instrumenta kojim je mjerena temperatura gdje se vidi temperatura od 100 stupnjeva Celzija prilikom uranjanja senzora u ključalu vodu.

“To dokazuje da su instrument i senzor ispravni, stoga smatram da nikakvo vještačenje i mukotrpna procedura koja se zove zaštita potrošača nisu potrebni”, kaže ovaj Beograđanin.

Servis je na Dejanovo uporno inzistiranje ipak odlučio poslati svog servisera, koji je provjerio ispravnost temperaturnog senzora u perilici rublja.

”Senzor zapravo i nije bio problem, jer je ispravan. Ipak, serviser je izmjerio i temperaturu na vanjskom zidu velikog bubnja i ona je iznosila 33 stupnja Celzija. Naravno, to nije ušlo u zapisnik, jer za to nije bio poslan od strane servisa”, prepričava nam Dejan susret sa serviserom.

Odgovor koji je potom dobio od servisa bio je kratak: ”Aparat radi u skladu s proizvođačkim karakteristikama”.

”Perilica možda jednim dijelom i radi u skladu s proizvođačkim karakteristikama, ali to nije provjereno i dokazano. Ako temperaturne karakteristike nisu poštovane, zašto bih očekivao da su poštovane sve ostale karakteristike”, pita se Dejan.

Izvor : Dejan Beatović

Nezadovoljan odgovorom koji je dobio u ovlaštenom servisu, Dejan je poslao zahtjev trgovini u kojoj je perilicu rublja i kupio.

”U dopisu sam naveo da proizvod nije u suglasnosti s deklaracijom i da bih želio zamjenu za neku manje ‘štedljivu’ perilicu. Odbijen sam s obrazloženjem da su kontaktirali ovlašteni servis, gdje im je objašnjeno da je perilica rublja ispravna. Ispravnost perilice nisam ni dovodio u pitanje, dakle ona pere rublje, a kako ga pere nisam baš siguran jer nije u suglasnosti s deklaracijom”, ističe sugovornik N1.

Revoltirani Beograđanin obratio se zatim Nacionalnoj organizaciji potrošača Srbije, gdje su mu rekli da treb naći vještaka koji će vještačiti temperaturu na spomenutom programu.

”Rečeno mi je da vještačenje trebam platiti sam, a ako se pokaže da sam u pravu, trgovina mi mora vratiti taj novac. Ako to ne bi uradila, morao bih na sud, a ja to ne želim“, naglašava Dejan i dodaje da je vještake tražio mjesec dana.

Odabrao je listu vještaka u Beogradu koji se bave termomehanikom. Kako kaže, razgovarao je s nekoliko njih i svi su mu rekli da oni to ne rade, savjetujući mu da nađe neku agenciju koja se time bavi i koja ima certificirane instrumente.

Vještačenje bi koštalo najmanje 1200 kuna

”Takvu agenciju nisam uspio naći. Nekako sam uspio stupiti u kontakt s predsjednikom Udruženja vještaka Srbije, Miladinom Kneževićem, koji mi je savjetovao da se obratim Strojarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Ni tamo nisam naišao na konkretno rješenje. Netko mi je govorio da ću to teško dokazati, a netko je bio malo konkretniji pa mi je rekao da oni nemaju certificirane instrumente, ali da bi možda mogli naći neki, što bi me koštalo najmanje 20.000 dinara (oko 1200 kuna), a to je skoro pola vrijednosti perilice”, podvlači Dejan.

Sugovornik N1 naglašava da je obavijestio servis da je otvoren za sve prijedloge, bilo da je riječ o popravku postojeće perilice, bilo o zamjeni za neku drugu.

”Zamolio sam predstavnika servisa da mi odgovori na pitanje mogu li u zamjenu dobiti perilicu koja u svom radu poštuje parametre deklaracije. Rekao sam mu da sam otvoren i za neku drugu opciju koju predloži. Međutim, na tome se i završilo. Kupio sam perilicu rublja kojom objektivno nisam zadovoljan, a nemam načina da je zamijenim”, zaključuje sugovornik N1.

Izvor : Dejan Beatović

Prije nego što se obratio medijima, Dejan je svoj problem pokušao riješiti i kroz najviše državne institucije, pa je pomoć u rješavanju problema zatražio od Ministarstva za trgovinu i turizam, ureda predsjednice Vlade Srbije Ane Brnabić, kao i od Ureda predsjednika države Aleksandra Vučića. Odgovor je dobio samo iz Ureda predsjednika Srbije, gdje mu je rečeno da je njegov dopis ”primljen i uzet u razmatranje”.     

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.