Zabrinjava što Srbija sudbinu još traži izvan svojih granica

Regija 21. velj 201721:07 > 21:21
N1

Kosovo je proslavilo devetogodišnjicu neovisnosti. Povodom godišnjice naša Ivana Dragičević razgovarala je s ministrom vanjskih poslova Kosova, Enverom Hoxhajem.

Kosovo je proslavilo devetogodišnjicu neovisnosti, a primili ste i čestitku novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je rekao kako nudi potporu “suverenom, multietničnom i demokratskom Kosovu”. Nakon sastanaka koje ste imali na Sigurnosnoj konferenciji u Munchenu, imate li jamstva nove američke administracije da će nastaviti s istom politikom na Kosovu kao i prethodne?

Mislim da su SAD uvijek imale nepodijeljenu potporu za Kosovo, tko god bio na čelu administracije u proteklih 20-30 godina. Podupirali su Kosovo na njegovom putu ka slobodi i neovisnosti. Imamo poseban odnos s SAD-om i mislim da će takav i ostati.

U Munchenu sam razgovarao s nekim članovima Kongresa, nisam mogao razgovarati s članovima administracije koji su bili ondje, no predsjednik Thaqi dobio je pismo od predsjednika Trumpa, ja sam dobio pismo od državnog tajnika i mislim da je potpora Kosovu čvrsta. Kao i potpora za cijelu regiju.

Ne mislim da će se nešto promijeniti. Bez Amerikanaca i Europske Unije mapa Balkana bi drugačije izgledala. Oni su podupirali izgradnju država, demokratizaciju u regiji, tržišnu ekonomiju, ljudska prava, tako da mislim da bi svi mi u regiji, uključujući Kosovo, trebali biti ponosni na to prijateljstvo.

Ipak, hrvatski i albanski ministri obrane poslali su pismo ostalim državama članicama NATO-a i glavnom tajniku Stoltenbergu naglašavajući obnovljene prijetnje sigurnosti i stabilnosti i s druge strane podupirući vas u transformaciji kosovskih sigurnosnih snaga u moguću vojsku u punim kapacitetima. Kakvu mislite da će to reakciju izazvati u Srbiji, pogotovo nakon incidenta s vlakom?

Mislim da je ono što su napravile naše kolege u obje zemlje, to je bilo, naravno, vezano za Kosovo, to je važno i trebamo imati na umu, no to je također vezano za regiju.

Osim pisma i vlaka, ne trebamo vidjeti pismo, vlak ili zid koji je izgrađen oko Mitrovice kao izolirane događaje, nego kao lanac provokacija koji je dolazio iz Beograda u zadnjih šest mjeseci. Bili smo jako zabrinuti oko toga što je Srbija pokušala destabilizirati situaciju na sjeveru Kosova, gdje se stvaraju tenzije za odnose između Kosova i Srbije, dok se na dnevnoj bazi miješaju u stanje u BiH i njihov pristup prema Republici Srpskoj nas zabrinjava, kao i izjave inoministra Dačića u odnosu na Makedoniju u posljednja dva-tri mjeseca.

U intervjuu za njemačke medije rekli ste kako ne želite stvaranje Republike Srpske na Kosovu, no prema Briselskom sporazumu, mora se oformiti Zajednica srpskih općina, zašto taj posao niste završili, znamo da stoga i srpske stranke bojkotiraju rad kosovskog parlamenta…

Mi smo jako ponosni što smo u zadnjih devet godina neovisnosti izgradili demokratsku i multietničku državu. I uvijek smo bili multietničko i sekularno društvo, to će Kosovo i ostati.

Kada je riječ o osnivanju zajednice srpskih općina, mi ćemo to ispuniti, to je u našem interesu i u interesu srpske zajednice na Kosovu, da imaju tijelo koje ih može podupirati, koordinirati, koje im može poboljšati život i pomoći im u integraciji u državne strukture Kosova, u politiku, ekonomiju, društvo.

Ali ta zajednica mora biti stvorena prema osnovama Briselskog sporazuma i prema odlukama kosovskog ustavnog suda.

Kada sam rekao da nećemo dopustiti uspostavu nove Republike Srpske, mislio sam na to kako poštovati dogovor postignut u Bruxellesu i kako poštovati preporuke našeg Ustavnog suda.

I to je naše viđenje situacije, jer u Beogradu ponekad neki ljudi daju krivi narativ oko svrhe ove zajednice. Ona neće imati nikakve izvršne ovlasti, trebala bi se odvijati unutar kosovskog pravnog sustava i trebala bi pomoći Srbima da budu dio Kosova i time bi se promovirala multietničnost naše države i društva.

Mislite li da je reakcija Europske Unije bila dovoljno snažna ili adekvatna u slučaju vlaka?

Mislim da je EU napravila svoj posao i mislim da je gđa. Mogherini pozvavši oba predsjednika Thaqija i Nikolića i premijere Vučića i Mustafu, napravila prave korake. Uopće nemamo u interesu da imamo stalne tenzije sa Srbijom, a ono što je Mogherini napravila na oba sastanka jest poduprla obje zemlje da deeskaliraju situaciju.

No, mi smo zabrinuti što Srbija i dalje traži svoju sudbinu izvan svojih granica, zašto i dalje provocira tenzije na sjeveru Kosova, zašto podriva našu državnost i pokušava je međunarodno potkopati.

Prema mom viđenju nakon Brexita, nakon krize s kojom se Europska Unija suočava, nakon ponekad manjka fokusa EU prema regiji, Beograd pokušava provocirati svojevrsnu mini-sferu utjecaja.

Najavljeno je stvaranje tzv. Komisije za pomirenje, te kapaciteta vašeg pravosuđa da se bavi ratnim zločinima, pogotovo počinjenima od strane Oslobodilačke vojske Kosova. Je li Kosovo spremno da u potpunosti krene u taj dio svoje povijesti?

Predsjednik Thaqi pokrenuo je novu inicijativu da stvori Komisiju za istinu i pomirenje, ne znam kakav posao bi mogla raditi, no on ima viziju i predanost, kako bi podupro Albance i Srbe na Kosovu da prijeđu preko tragične povijesti, da se suoče s prošlošću, s istinom.

Osim toga, mislim da trebamo i proces pomirenja između Srbije i Kosova. Znamo da je izvor četiri rata bio Beograd. Iz Srbije je planiran rat protiv Slovenije, Hrvatske, BiH, Kosova.

No svi se ratni zločini moraju procesuirati.

No što predsjednik Thaqi radi jest pokreće proces pomirenja koji je mislim u interesu kosovskog društva.

I kosovskog i srpskog društva u Srbiji.

Mi imamo dijalog s Beogradom, gdje smo postigli puno dogovora na tehničkoj razini, imamo dijaloge na kojima smo postigli mnoge sporazume na političkoj razini, ali osim te dvije razine dijaloga, mislim da bismo trebali imati i treću razinu dijaloga u kojoj bi mediji, kulturne elite, sveučilišta, gradonačelnici, članovi crkava, trebali preuzeti ulogu u tome kako se baviti pitanjima prošlosti.

A suđenja za ratne zločine?

To je nešto što je van opisa posla ministra vanjskih poslova, to je pitanje sudstva, ali što se tiče naših politika, mi imamo volju ići prema budućnosti, imamo volju normalizirate odnose sa Srbijom na političkoj razini i imamo volju suočiti se s prošlošću. No, po mom viđenju pravo pitanje bi bilo na Zapadnom Balkanu, 18-19 godina nakon rata na Kosovu, nakon puno godina rata u BiH i u Hrvatskoj, pravo pitanje bilo bi pitati Beograd, zašto nakon 20 godina nakon rata nije spreman suočiti se s istinom.

Zašto Beograd nakon 20 godina rata nije spreman preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo na Kosovu. Zašto Beograd i dalje promovira vanjsku politiku prema regiji koja je bila uzrok ratova i sukoba. Tako da bi priznavanje kosovske države bio prvi korak ka pomirenju.

Ne mislim da, ako Srbija još ne prihvaća neovisnost Kosova, bismo mi mogli promijeniti odnose odnose između Beograda i Prištine .

Na jesen ste rekli kako ste vrlo zadovoljni jer ste smanjili broj takozvanih “stranih boraca” koji s Kosova odlaze u Siriju i Irak. To je isti problem koji imate s Bosnom i Hercegovinom u regiji, a pitanje terorizma je na vrhu globalne agende i bila je u fokusu i posjete bivšeg američkog potpredsjednika Bidena regiji, te bivšeg šefa CIA-e Brennera, koji je bio u Sarajevu i Prištini. Što se može učiniti i transnacionalno i unutar Kosova da se zaustave takve tendencije. Spomenuli ste vašu jaku predanost seukularizmu na Kosovu, no što konkretno vaša vlada radi po tom pitanju i što se može učiniti transnacionalno?

Poduzeli smo puno koraka i mjera kako bismo zaustavili radikalizaciju mladih, kako bismo izbjegli situaciju koju smo imali prije koju godinu da Kosovari i drugi iz regije odlaze u redove ISIS-a.Radili smo puno s medijima, u školama, usvojili smo zakon, uhitili smo neke klerike i mislim da smo puno učinili po tom pitanju. Za sada smo dobar model kako se postaviti prema tom pitanju, ne samo u regiji, nego i u svijetu.

Osim toga, u slučaju Kosova, nacionalni identitet je više kulturni, nego vjerski. To znači da nemamo slučaj da se islam može koristiti u političke svrhe. Ali, imamo situaciju u cijeloj regiji, kojoj prijete “treći igrači”. To je Rusija, koja pojačava svoj utjecaj. Izvan državni identiteti s Bliskog istoka koji povećavaju svoj utjecaj.

Možete li ih imenovati?

I bilo bi pogrešno ako se danas pravimo da regija danas ima samo euroatlantsku perspektivu, da radimo sjajan posao u približavanju Europskoj Uniji ili NATO-u. Ako ne priznajemo što se događa u našoj regiji.

Stoga što god radimo na Kosovu u borbi protiv ekstremizma, u promociji stabilnosti i sigurnosti, u odnosima sa Srbijom i normalizacijom odnosa, ima regionalni kontekst. Željeli bismo vidjeti da regija napreduje, da BiH ide dobro, da Srbiji ide dobro, da Crna Gora ne samo dobije članstvo u NATO-u, nego otvori još više poglavlja u pregovorima s EU, željeli bismo vidjeti da se Albanija približi Bruxellesu, jer se moramo držati jedni drugih. Ne mislim da u 2017-oj godini elite još kao opis posla imaju pravo kupovati vrijeme za svoje građane.

Inicijativa albanskog premijera Rame da s Kosovom dijeli zajedničke ambasade, podigla je neke obrve u regiji…

Mi imamo jako dobre odnose s Albanijom, jer više od 90 posto stanovnika Kosova su Albanci i imamo isti identitet, jezik, kulturu isti osjećaj državnosti. No, Kosovo je neovisna država, i ostat će neovisna država.

Imamo sporazum s Albanijom da imamo zajedničke konzularne usluge, i imamo zajedničke konzulate u Minhenu, Milanu i još nekim mjestima i u budućnosti ćemo ih imati, kao što bismo željeli imati isto sa Hrvatskom, Slovenijom, drugim zemljama u regiji.

Ono što je albanski premijer rekao ima više veze s financijskim teretom, koji je nekada za male države, s malom diplomacijom, zaista velik. Ništa više. Ne mislim da bi se odnosi Prištine i Tirane trebali mjeriti kroz to imaju li dvije zemlje zajedničke konzulate ili veleposlanstva ili ne. Podupirat ćemo jedni druge, kao što mi imamo veliki interes u našim odnosima s Crnom Gorom, koji su sjajni ili s našim prijateljima u Skoplju u Makedoniji.

A s Bosnom i Hercegovinom, obzirom da nije priznala Kosovo i u odnosu na njezine unutarnje dinamike u ovom trenutku, kako vidite odnose sa Sarajevom ili Banja Lukom?

Naš odnos sa Sarajevom je dobar, susreo sam se s ministrom vanjskih poslova puno puta, moj dobar prijatelj i mislim da je vrsan ministar vanjskih poslova. Mislim da to što BiH nije priznala Kosovo ima manje veze sa Sarajevom, a više s Beogradom. Volio bih vidjeti neovisniju vanjsku politiku u Bosni.I način na koji tretira Kosovo je dobar parametar za izmjeriti koliko neovisnu vanjsku politiku ima Bosna.

Osim toga, jako bih želio da postoji ekonomska razmjena među zemljama, da napravimo ekonomski forum organiziran u Prištini s biznismenima iz BiH, Sarajeva, Banja Luke, svi su dobrodošli.

A ono što nikada nisam razumio je odluka koju je donijelo Sarajevo o uvođenju viza za Kosovare, a ja sam prije koju godinu bio prisiljen uvesti recipročnu mjeru.

Volio bih apelirati na svoje prijatelje u Sarajevu i reći im da je to krivo. Nametati vizni režim naši m građanima u 21. stoljeću. Migracija globalno sposobne radne snage je fenomen, puno putujem vidim ljude iz Azije koji bez viza dolaze u Europu, ljude iz Afrike, sa zapadne hemisfere. I imati situaciju da bi Bošnjaci mogli imati problema s dolaskom na Kosovo, da čekaju danima u našoj ambasadi u Zagrebu, Skoplju ili Podgorici. Ili da Kosovari danima čekaju bosansku vizu, je nešto što ne razumijem u 2017-oj, iskreno.

Spomenuli ste pitanje migracija. Kosovo se na neki način brandiralo kroz slogan “Mladi Europljani”, imate veliki broj ljudi mlađih od 35 godina, no oni odlaze s Kosova, imate ekonomsku situaciju koja nije laka, korupcija je ukorijenjena, što može biti učinjeno? Bilo je raznih pokušaja, no – mladi i dalje odlaze.

Imamo unutarnji kontekst u posljednjih 8-10 godina, gdje nam je bio fokus izgradnja države, gradili smo državu od nule – političke institucije, prve osnove tržišne ekonomije, provodeći reforme u obrazovnom sustavu, zdravstvu. I ponosni smo što smo u posljednjih 8-9 godina postigli makroekonomsku i fiskalnu stabilnost. U godini u kojoj je Europa ušla u dužničku, financijsku krizu, bila je godina u kojoj se Kosovo pojavilo i mi smo se pitali kakvu bismo cijenu mogli platiti. Tek smo se pojavili kao država, a kriza je pogodila regiju i Europu. I uz to imali smo 4-5 posto rasta BDP-a.

No gradili smo ekonomiju od nule, ona nije mogla zapošljavati sve mlade ljude, i kao mnoge druge zemlje u regiji, izgubili smo 20-30 godina u sukobima, u ratovima. krizama. U posljednje dvije godine, pomaknuli smo se od izgradnje države do izgradnje društva. A izgradnja društva, znači izgradnju ekonomije. Dakle, naš fokus je kako stvoriti radna mjesta, kako dovesti strane investiture i kako popraviti parametre, vladavinu prava, i one koji se tiču poslovnog okruženja.

Osim toga ni Kosovo, ni Srbija, ni BiH, ni Crna Gora, Albanija ni Makedonija, neće moći riješiti pitanja svojih ekonomija, zaposlenja, dobrobiti, ako je regija i dalje podijeljena. Ako su zemlje regije i dalje neprijateljske jedna prema drugoj, ako nema stabilnosti, predvidivosti. Stoga, mi ćemo uspjeti kod kuće, ali ekonomska situacija će ovisiti o tome što će se dogoditi s cijelom regijom.

Kada je riječ o mladim ljudima koji odlaze, imali smo situaciju prije dvije godine, djelomično smo se s njom uspjeli uhvatiti u koštac, no mislim da trebamo nešto shvatiti – mladi ljudi na Balkanu trebaju više prostora, trebaju mobilnost kao drugi ljudi, u drugim dijelovima svijeta jer živimo u vrijeme kada su promjene u 10 godina veće, nego sto ili tristo godina u srednjem vijeku.

Stoga mislim odlazak puno ljudi s Kosova ili odlazi iz različitih zemalja regije, ima veze s ekonomskom situacijom, ali ima veze i s novim kontekstom da vrijeme i prostor razumijemo na drugačiji način.
Stoga radim kako bismo postigli ono što su druge zemlje na Balkanu već postigle – a to je liberalizacija viznog režima. To će nam biti prioritet.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.