Zašto neki ljudi misle da su pametniji i sposobniji nego što stvarno jesu?

N1 specijal 13. srp 202213:30 > 14:082 komentara
Podijeli:
Izvor: Berit Kessler / Panthermedia / Profimedia / ilustracija

Dunning-Krugerov efekt je dobro poznat fenomen, odnosno psihološka pojava, kod koje ljudi s ograničenim znanjem u određenom području previše samouvjereno procjenjuju svoje sposobnosti – misle da su pametniji i sposobniji nego što stvarno jesu. Jednostavno se radi o tome da isti skup informacija koji koristimo prilikom obavljanja određenog zadatka, ili za donošenje neke odluke, također koristimo i kod procjene vlastite uspješnosti prilikom obavljanja tog zadatka ili prilikom odlučivanja. Dakle, ljudi su skloni tome da vjeruju u ispravnost svojih odluka čak i kada one ne mogu podnijeti kritičke osude. O ovom fenomenu novinar N1 Slovenije, Staš Zgonik, razgovarao je s prof. dr. Davidom Dunningom, jednim od njegovih utemeljitelja.

Dunning-Krugerov efekt proizilazi iz znanstvenog članka kojeg su 1999. godine objavili profesor psihologije David Dunning i student doktorskih studija Justin Kruger sa Sveučilišta Cornell. Nazvali su ga “Nesposobni – bez da bi bili toga svjesni: Kako teškoće u prepoznavanju vlastite nesposobnosti uzrokuju precjenjivanje svojih postignuća”.

Studenti koji su se prijavili za sudjelovanje u njihovom istraživanju morali su uraditi više testova iz različitih područja, a potom ocijeniti koliko su bili uspješni u odnosu na druge. Ispostavilo se da su oni sa najlošijim ocjenama na testu značajno precijenili svoju uspješnost. A oni sa najboljim rezultatima svoje su znanje malo podcijenili.

Dunning-Krugerov efekt je dobrih 20 godina od utemeljenja postao jedan od najpoznatijih psiholoških fenomena. Ključni pogon mu je dao uspon interneta i društvenih mreža, koji su ionako loše obrazovanim pojedincima omogućili da žestoko i javno iznose kriva stajališta i uvjerenja. Praćenje uspona Donalda Trumpa bila je knjiški primjer ove pojave.

Sa prof. Davidom Dunningom, koji je danas zaposlen kao profesor i istraživač na Sveučilištu u Michiganu, ovog smo tjedna razgovarali putem video linka.

Izvor : Prof. dr. David Dunning (osobna arhiva)

Što vas je potaknulo da počnete istraživati ljudske greške u razumijevanju vlastitih sposobnosti, što je vodilo do otkrića takozvanog Dunning-Krugerovog efekta?

U životu sam se često nalazio u situacijama u kojima su ljudi tvrdili očigledno pogrešne i nelogične stvari – zbog toga me je počelo zanimati koliko su ti ljudi doista svjesni besmisla svojih riječi.

Jeste li ste očekivali da će vaš rad postati toliko poznat, da će biti takav “hit”?

Nisam. U stvari, očekivao sam da naš članak u stručnoj reviji uopće neće htjeti objaviti. Istina, članak je postao hit, ali me svejedno čudi da se nakon više od 20 godina od objavljivanja, njegova popularnosti i prepoznatljivost i dalje povećavaju. Zajedno s kolegama došao sam došao do brojnih zanimljivih zaključaka. Nije mi jasno zašto je upravo ovaj članak toliko odjeknuo u javnosti.

Izvor : Naslovna strana članka Dunninga i Krugera iz 1999. godine (Journal of Personal and Social Psychology)

Rekao bih da je razlog tome što Dunning-Krugerov efekt ima sve veći utjecaj na naše živote. Izbor Donalda Trumpa, čovjeka sa blago rečeno iskrivljenom slikom o sebi, za američkog predsjednika, svakako je povećao zanimanje za njega, a Trump je do neke mjere bio i živa demonstracija vaših saznanja.

Vjerojatno smo na neki način ljudima stvarno ponudili definiciju za iskustvo gledanja ljudi koji izjavljuju nečuvene stvari i donose pogrešne odluke, a nisu toga svjesni. Pokazali smo da se radi o stvarnoj psihološkoj pojavi. Ironija je u tome da ljudi ovu pojavu nikada ne primjećuju kada se i sami nađu na drugoj strani, kada i sami postupaju pogrešno.

Takvih iskustava gledanja ljudi u izgovaranju nečuvenih stvari u vrijeme interneta i društvenih mreža je mnogo više nego što je bilo 1999. godine kada je vaš članak nastao. Danas imamo bezbroj “stručnjaka”, koji su se o određenoj temi naučili preko interneta, koji su sami “istražili” područje. To je vjerojatno uveliko pojačalo primjetnost Dunning-Krugerovog efekta.

Tako je. Ljudi su oduvijek griješili i imali pogrešna uvjerenja, ali je u današnje vrijeme to mnogo vidjivije nego nekada, jer društvene mreže svakom pojedincu mogu predstavljati govornicu putem koje mogu iznositi svoja pogrešna uvjerenja.

Ljudi uz pomoć interneta mogu steći puno više znanja nego nekada, ali se isto tako mogu puno lakše izgubiti u dezinformacijama nego u prošlosti.

Često me pitaju je li Dunning-Krugerov efekt fenomen kojeg je izazvao internet. Moj odgovor je ne – internet ga je samo otkrio. Razlike u pogledima i znanju među ljudima postale su mnogo vidljivije.

Što vam je prolazilo kroz glavu dok ste gledali uspon Donalda Trumpa? Jedno je da sam misli da je najbolji i najpametniji. Ali kako mu je uspjelo da u to uvjeri tako veliki broj Amerikanaca?

Kada sam se prije približno deset godina počeo baviti pitanjem općeg znanja o politici, najprije sam se prihvatio traženja literature na temu loše informiranih birača. Ustanovio sam da je literatura na tu temu jednostavno – literatura o biračima.

Svi smo u određenoj mjeri loše informirani o politici. I kada se pojavi netko tko govori stvari koje nam se čine privlačnim, uvjerljivim, tko podiže naš ego i zbog koga se osjećamo bolje u svojoj koži, takva osoba ima velike mogućnosti za uspjeh.

Ne iznenađuje me uspješnost političara sa stavovima koji se mnogima čine nečuvenim – uvijek će pronaći zahvalnu publiku. Želio bih naglasiti da nitko od nas nije siguran od pljeskanja stavovima koji nam se čine privlačnim, iako nemaju osnove u stvarnosti.

Izvor : Profimedia

Donald Trump je glavnog američkog stručnjaka za odgovor na epidemiju covid-19, dr. Anthonyja Faucija nazvao “katastrofom”, a sam je razmišljao o ubrizgavanju izbjeljivača kao potencijalnog lijeka za infekciju.

Bez obzira na to koliko ste informirani o politici i dalje možete upasti u zamku populizma. Vrlo smo brzi u osuđivanju i upiranju prstom u druge, a više puta bi se morali zaustaviti i provjeriti vlastita uvjerenja.

Kako kažete: prvo pravilo Dunning-Kruger je da ne znate da ste u njemu.

Točno tako. Većina nas je barem na nekom području “učlanjena” u klub Dunning Kruger, a toga nismo svjesni kada stupimo u klupske prostorije.

Kako spriječiti da se učlanimo?

Postoje dva načina kako spriječiti da postanemo žrtva Dunning-Krugerovog efekta. Jedna mogućnost je da steknete mnogo znanja u određenom području. U tom slučaju ćete teško previdjeti vlastitu nesposobnost, jer ćete je nadoknaditi znanjem. To je često izazovan zadatak.

Druga mogućnost je da redovito provjeravate svoje stavove, svoja uvjerenja kod drugih ljudi. Sami možemo brzo postati žrtva pogrešnih uvjerenja, a drugi nas mogu blagovremeno upozoriti na to. Najveći problem kod Dunning-Krugerovog efekta je ako se ljudi u traženju odgovora oslanjaju samo na sebe, bez da ih provjere kod drugih.

Nemoguće je očekivati da svaki svoj stav neprestano provjeravamo kod drugih, to bi bilo iscrpljujuće, kod važnih stvari je dobro posavjetovati se i uvjeriti se da vaše razmišljanje ima smisla.

Problem je u tome što se mnogo puta savjetujemo sa ljudima iz istog informacijskog kruga, kod kojih je velika vjerojatnoća da će dijeliti naše pogrešno uvjerenje i na taj način ga još učvrstiti.

Svakako. Potreban vam je netko s neovisnim pogledom, tko je prema vama potpuno iskren. Ne tvrdim da je ovakvo savjetovanje uvijek učinkovito ali je sigurno bolje nego živjeti u uvjerenju da sami znamo pronaći sve prave odgovore.

Iz vaših odgovora bismo mogli izvući zaključak da je potrebno stalno preispitivati vlastite stavove. A stalna sumnja u sebe mi djeluje kao recept za psihičke probleme.

Stalna sumnja sigurno nije pravi način. Određene okolnosti su posebno pogodne za pojavu Dunning-Krugerovog efekta. Ako se radi o temi s kojom imate puno iskustva, možete biti prilično sigurno u vlastite stavove. Ako ipak ulazite na potpuno novo područje, u kojem se ne osjećate komforno, možete brzo postati žrtva. Naime, u takvom slučaju mogu postojati dimenzije i nijanse problema o kojima ni ne sanjate, a vaše odlučivanje se temelji na nepotpunoj slici koje niste svjesni.

Samopouzdanje je vrlo važno u postizanju uspjeha. Kako spriječiti da zasjeni nedostatak sposobnosti?

Samopouzdanje je sigurno ključ do uspjeha, ali njime treba pravilno upravljati. General prije bitke pred svojim vojnicima mora pokazivati potpuno samopouzdanje kako bi ga slijedili i izvršavali naredbe.

Potpuno drugačije je prilikom pripreme za bitku. Kada pravite plan za nju morali biste biti prestrašeni, morali bi proći sve moguće scenarije i biti svjesni svih mogućih zamki i slabosti. Morate se pripremati zabrinuti i nesigurni, a samopouzdanje sačuvati za dan bitke.

Moja doktorica je recimo izuzetno samopouzdana, ali pri nego mi samouvjereno postavi dijagnozu uvijek naruči brojne testove.

Oni koji su u vašim istraživanjima, na kojima ste utemeljili Dunning-Krugerov efekt, postigli najbolje rezultate na testovima – vlastita postignuća su podcjenjivali. Mislili su da su u odnosu na druge postigli slabiji uspjeh nego što je to stvarno bilo. Zašto?

Ljudi koji su u određenom području vrlo sposobni moraju se nositi sa drugačijim teretom od onih nesposobnih. Itekako su svjesni koliko su uspješni, ali ne razumiju uvijek da za mnoge druge određeni zadatak nije tako jednostavan kao za njih. Dakle, zbog vlastite sposobnosti precjenjuju sposobnost drugih ljudi i ne vide koliko je izuzetno njihovo znanje.

Je li ta pretjerana skromnost po vašem mišljenju problem koji bi se morao otkloniti ili se radi o korisnoj društvenoj prilagodbi?

Skromnost može biti korisna, jer vas stalno pokreće na poboljšavanje sposobnosti. Ali isto tako može biti i teret, jer može biti smetnja i teškoća u vašem odnosu sa drugima. Liječnici i medicinske sestre na primjer redovito precjenjuju razinu znanja svojih pacijenata i pretpostavljaju da neke stvari ne treba objašnjavati, što dovodi do komunikacijskog šuma.

Što je po vašem mišljenju više štetno za društvo – precjenjivanje ili podcjenjivanje vlastitih sposobnosti?

Podcjenjivanje vlastitih sposobnosti svakako može biti štetno – ljudi zbog toga ne iskoriste prilike koje bi mogli, a nedostaje im samo samopouzdanje. Međutim dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, Daniel Kahnemann, jednom je rekao da bi kada bi imao čarobni štapić kojim bi mogao izbrisati jednu od predrasuda u razmišljanju, koje su do sada bile prepoznate u psihologiji, bez razmišljanja izbrisao pretjerano samopouzdanje. Naime, to često vodi u tragediju, ne samo za pojedinca nego za cijelo društvo.

Mnogi pojedinci su na osnovu pretjerano samouvjerenih odluka izazvali katastrofe. Jedan jedini čovjek je samouvjereno odlučio da će Rusija bez teškoća zauzeti Ukrajinu. On je pogriješio, a mnogi su to platili životom.

Izvor : Profimedia

Koliko veliku prijetnju predstavlja Dunning-Krugerov efekt za demokratske institucije, za današnje društveno uređenje?

Teško je reći koliko veliku prijetnju predstavlja. Ali mogu reći da svakako predstavlja prijetnju, ne samo za funkcioniranje države, nego i u privatnom te poslovnom životu. Mnoge kompanije propadaju kada odluče proširiti poslovanje na područje koje slabo poznaju i za koje se nisu pripremili na odgovarajući način.

Uvijek bi se morali pitati koji su mogući problemi i prijetnje na koje mogu naići, a o njima premalo razmišljamo i znamo, bilo da se radi o upravljanju državom, kompanijom ili odlukom u osobnom životu.

U očima javnosti bi preveliki oprez političara brzo mogao biti shvaćen kao oklijevanje i ranjivost.

Očekivati od političkih lidera, direktora, učitelja, roditelja itd. da budu potpuni i nepogrešivi prilično je nerazumno. Na neki način smo svi početnici bez obzira na to koliko imamo iskustva u određenom području. Moja omiljena izreka je da majstor postaneš u trenutku kada shvatiš da ćeš do kraja života biti početnik.

U grafovima koji su dio vašeg istraživanja postoji točka na kojoj su ljudi potpuno realno procijenili svoje sposobnosti, gdje se njihov rezultat na testu podudarao s vlastitom procjenom rezultata. Tko su ti ljudi, koji su u stanju sasvim realno procijeniti svoje sposobnosti, koji ih niti precjenjuju niti podcjenjuju?

Mogu reći samo to da i ljudi koji u nekom trenutku i pod određenim okolnostima ispravno procijene svoje sposobnosti, moraju biti jednako oprezni kao i drugi. Naime, brzo se mogu naći u drugačijoj situaciji u kojoj će njihova procjena vlastitih sposobnosti biti potpuno pogrešna.

Izvor : Dunning in Krueger (1999)

Grafički prikaz pokazuje razliku između rezultata testa poznavanja gramatike i samoprocjene uspješnosti, te podobnost sudionika.

Također se može dogoditi da svoje sposobnosti realno procijenite sasvim slučajno, da pri tome imate sreće. Treba ostati obazriv. Poznavanje samog sebe, svojih sposobnosti, je osobina koja dođe i ode. Svatko će se nekada naći u situaciji kada će pogrešno procijeniti svoje sposobnosti.

Jeste li ikada umorni od objašnjavanja Dunning-Krugerovog efekta?

Ne umaram se od objašnjavanja, ali mi se čini ironičnim da ovaj efekt s kolegom Justinom Krugerom nikada nismo tako nazvali. Na neki način to vodi do zablude što bi Dunning-Krugerov efekt trebao biti i što je bio glavni zaključak istraživanja za nas autore.

Naime, svi se fokusiraju na zaključak da nesposobni ljudi nisu svjesni vlastite nesposobnosti. U stvari smo u prvom redu željeli pokazati da ljudi isti skup informacija koje koriste prilikom donošenja određene odluke, koriste i prilikom prosuđivanja je li njihova odluka ispravna. Iz toga proizilazi da su ljudi skloni tome da vjeruju u ispravnost svojih odluka, čak kada one ne mogu podnijeti kritičke osude.

Svaki put iznova moram objasniti i to da kada govorimo o Dunning-Krugerovom efektu ne govorimo o drugim ljudima nego o sebi.

Kada netko čuje za Dunning-Krugerov efekt ne bi smio razmišljati o tome koliko pogrešno se vide drugi, nego bi morao preispitati samog sebe.

Psiholog prof. dr. DAVID DUNNING, Sveučilište u Michiganu

U kojim područjima su ljudi najpodložniji za razvoj pogrešnih predstava o vlastitoj sposobnosti?

Najbolje tlo su široka i slabo definirana područja kao što su inteligencija, talentiranost, profinjenost, uspješnost.

Uspješan istraživački psiholog ili uspješan novinar možete biti na mnogo različitih načina. Uvjerenje da je upravo vaš način jedini pravi, brzo će dovesti do toga da ćete početi precjenjivati svoje sposobnosti. To će vas istovremeno sprječavati da steknete još neke dodatne vještine, koje bi vam mogle proširiti vidike.

Stručnjaci u određenom području u današnje vrijeme brzo postaju “takozvani stručnjaci” kada se njihovi stavovi ne poklapaju s pogledima određene društvene grupe. Stručni konsenzus, na osnovu kojeg je moguće samouvjereno tvrditi da netko griješi sve je teže postići u očima javnosti.

Istina je, to je posljedica obilja informacija koje su nam danas na raspolaganju i zbog kojih svatko može izabrati informacije kojima je spreman vjerovati. Za svaki stav postoji neki stručnjak ili barem “stručnjak”. Ti “stručnjaci” su često novčano motivirani za svoje stavove. Obmanjivanje ljudi može biti unosan posao.

Kada se pitamo što o određenoj stvari kažu stručnjaci, u svakom slučaju se ne bi smjeli oslanjati na samo jednog stručnjaka, nego bi uvijek trebali pitati o smjeru kojem je naklonjena većina stručnjaka, a ne sve uložiti na mišljenje jednog gurua.

Moramo biti svjesni da ljudi mnogo puta nisu najbolji u izboru stručnjaka kojem mogu vjerovati. Ako u određenom području imate malo znanja, to ograničeno znanje također može voditi u loš izbor ljudi koje slušate.

Vaš rad je postao dio pop kulture i na neki način vam je izmakao kontroli. Javljaju li se u vezi s tim neke zbunjujuće, pogrešne interpretacije?

Pogrešan je zaključak da su nesposobni ljudi istovremeno i najsamopouzdaniji. To nije istina. U usporedbi s ljudima koji su pri vrhu po sposobnosti, oni pri dnu su nešto manje samopouzdani, svoje sposobnosti svejedno ne procjenjuju višim od stručnjaka. Nedostaje im uvid u to, koliko više bi morali sumnjati u svoje sposobnosti. Jaz između percepcije i stvarnosti kod njih je veći.

Biste li rekli da su ljudi u prosjeku premalo izloženi kritici svojih sposobnosti i postupaka? Barem u međusobnoj komunikaciji vrijedi nepisano pravilo da ako nemaš reći ništa lijepo, radije ne reci ništa. Je li to s društvenog aspekta štetno?

Rekao bih da smo u našoj kulturi prilično loši u davanju i prihvaćanju savjeta. Kao društvo uopće, nismo najbolji u kritičkom odazivu na greške i prihvatanju kritike za greške. A to posljedično znači da ljudi često imaju pogrešnu predstavu o svojim sposobnostima. Zapravo zbog toga mnogi ljudi ostanu na nižoj razini sposobnosti od one koju bi postigli ako bi drugi ljudi prema njima bili otvoreniji.

Kada kritikujemo rad drugog, treba biti konkretan, treba govoriti o njegovim postupcima a ne njegovoj osobnosti, što nam se prečesto događa.

Isto tako bi o kvalitetu obavljenog posla morali češće razgovarati, kako je običaj sada. U kompanijama su razgovori, na kojima zaposlenici mogu čuti mišljenje uprave o njihovom radu, predviđeni samo jednom godišnje, često istovremeno s odlučivanjem o eventualnom napredovanju ili povišici plaće. To nije dobro vrijeme za otvoren razgovor o radnim postignućima, ljudi su nervozni i defanzivni.

Kako ste napisali u članku, koji je bio temelj Dunning-Krugerovog efekta, u nekim slučajevima ovaj efekt ne mora doći do izražaja – u slučaju kada je svima jasno da u određenom području ne postoji ni osnovno znanje. “Većini ljudi nije problem razumjeti da nisu sposobni prevesti slovenske poslovice, obnoviti osmocilindrični motor ili dijagnosticirati akutni encefalomielitis,” napisali ste.

Dunning-Krugerov efekt u stvari ističe vrlo važnu razliku između nedostatka informacija i pogrešnih informacija. Između “nemam pojma o tome” i “čini mi se da o tome nešto znam”.

Kako to da ste upravo “prevođenje slovenskih poslovica” uzeli za jedan od primjera?

Radi se o mojoj posveti voljenoj osobi. Moja partnerica ima slovenske korijene s mamine strane. Sloveniju još nismo posjetili ali je imamo na spisku.

Ranije ste govorili o strategijama koje bi pojedinci mogli koristiti kako ne bi postali žrtve Dunning-Krugerovog efekta. Što je sa strategijama na razini društva? Je li moguće kolektivno djelovanje protiv ove pojave?

Svakako bi kao društvo ovo mogli prepoznati kao problem i pokušati na institucionalnoj razini uvesti određene prilagodbe.

Znam za slučaj profesora kemije na Sveučilištu u Utahu, čiji studenti svakog tjedna rade eksperimentalne testove kako bi otkrili svoje slabe točke u znanju. Nakon toga studenti imaju zadatak napraviti plan za otklanjanje te slabe točke. To stvarno ima važan utjecaj na uspjeh i značajno smanjuje udio studenata koji ne uspijevaju položiti predmet.

U nekim profesijama već su uvedene procedure koje su upotrebljive i korisne za sprečavanje Dunning-Krugerovog efekta. Liječnici na primjer, ne pokušavaju samo postaviti dijagnoze, nego najprije razmisle o svim uzrocima koji bi mogli izazvati neko bolesno stanje, a njihovom eliminacijom tek je potvrđuju.

Područja kao što su medicina, pravo, znanost, zrakoplovstvo, već imaju uvedene brojne korisne postupke koje bi mogli koristiti i u drugim područjima.

Što vas najviše brine u vezi s utjecajem Dunning-Krugerovog efekta na društvo, na našu civilizaciju? Što vidite kao crni scenarij?

Čovječanstvo svakako ima mogućnost da zatruje cijeli svijet, da upotrijebi nuklearno oružje, da izazove mnogo patnje ne samo za nas, nego i za brojne druge životinjske vrste. Crni scenarij s tim u mislima nije teško zamisliti.

Prije svega moramo paziti na okolnosti koje bi nas mogle odvesti u takve scenarije.

Moramo izbjegavati lidere koje ne zanimaju kritike njihovih odluka. Od naših lidera bi morali očekivati da se okruže “grčkim zborom” kritičara, koji će pokušati osujetiti njihove najbolje ideje i najprivlačnije planove.

Svaki put kada na vrhu imate čovjeka koji je uvjeren da sam sve najbolje zna, tada države, kompanije, pa i obitelji, upadaju u probleme.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Komentari

Vaš komentar