Jedna medicinska analiza Krležinih Glembayevih pokazuje da je barunice Charlotte Castelli mogla imati hiperseksualni poremećaj koji se ogleda u seksualnom nagonom koji nije mogla kontrolirati, piše u novom broju riječki znanstveni časopis posvećen povijesti medicine.

Hiperseksualni poremećaj, seksualna ovisnost, prekomjeran seksualni nagon ili poremećaj s kompulzivnim seksualnim ponašanjem, kontroverzno je stanje koje je prisutno Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, ali ga u drugom važećem klasifikacijskom sustavu, Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje – nema, piše Goran Arbanas iz Sveučilišne psihijatrijske bolnice Vrapče.

Poremećaj se definira se kao klinički sindrom obilježen ustrajnim obrascem nemogućnosti kontrole poriva i opetovanim seksualnim porivima ili nagonima, koji dovode do ponovnih seksualnih ponašanja i češći je kod muškaraca, nego kod žena.

Neka su medicinska stanja opisana u literaturi prije negoli su formalno prepoznata u medicinskim krugovima, npr. Huntingtonova bolest, Pickwickov sindrom i Munchausenov sindrom, piše Arbanas. On i sam slijedi taj pristup u članku u časopisu Acta medico-historica Adriatica (AMHA), kojeg izdaju Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture i Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci.

On zaključuje kako kod Krleže ima dovoljno informacija za procjenu baruničine spolnosti kao nekontrolirane, s negativnim posljedicama, pa stoga sa znakom hiperseksualnog poremećaja, i napominje da se radi o fikcionaliziranoj medicini, koja pomaže u pružanju šire slike zdravstvenih stanja dodavanjem sociokulturnog ili psihosocijalnog konteksta.

Arbanas, međutim, primjećuje da je seksualni nagon barunice Glembay jedna od glavnih tema drame, dok istodobno nikome nije smetala informacija da je njezin suprug Glembay u životu imao 27 žena.

To je odraz oprečnih standarda o seksualnosti s početka 20. stoljeća. Oni, međutim, nisu razmatrani u medicinskoj ili književnoj literaturi, što navodi na zaključak da su ti rodni stereotipi i danas na snazi u Hrvatskoj, ističe.

Neki su od mogućih razloga zašto je Charlotta otvoreno pokazala svoju seksualnost, suprotno drugim ženama svog vremena i društvenog statusa, njezino siromaštvo u djetinjstvu, marginalizacija njezine majke i nedostatak očeve figure, te patrijarhalno i mizoginozno društvo koje daje ženama samo binarnu mogućnost da budu ili drolje ili svetice. Zbog toga joj je ostala jedina mogućnost da se na kraju ubije, zaključuje Arbanas.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.