Procjenjuje se da je vrijednost neželjnih božićnih darova čak 90 milijardi dolara.
Svake godine, a posebno uoči Božić i Nove godine, trgovci obrću brojne milijarde dolara na poklonima po koje hrle kupci. Samo, ta priča ima i svoju mračnu stranu. I to toliko mračnu da je na biznisu organiziranja i žongliranja vraćenim poklonima izrasla velika zasebna kompanija Optoro. Prema njenim podacima, navodi CNBC, krajem svake godine kupci vrate poklone vrijedne 90 milijardi dolara, a tijekom cijele godine ukupno čak 380 milijardi dolara.
Pritom se odmah nazad na police može vratiti samo polovica vraćenih dobara. Daljnja četvrtina vraćenih poklona takve je prirode i u takvom stanju da se mora vraćati proizvođaču, a ostatak se – zbog toga što su otvoreni ili im je oštećena ambalaža – prodaje trećim tvrtkama, kako bi ih ovi prodavali po sniženim cijenama, ili u najgorem slučaju idu na uništavanje. Procjenjuje se da na smetlištima na ovaj način završi nevjerojatnih – 2,5 milijuna tona proizvoda.
Kakva god bila sudbina vraćenih poklona, njihovo zbrinjavanje vrlo često je i skup i dugotrajan proces za trgovačke lance, objašnjava CNN Money. Najlakše je s onim proizvodima koji su vraćeni neoštećeni, nekorišteni i neotvarani. No, čak i u tim slučajevima trgovačkim lancima ponekad je jeftinije naprosto ih poslati na otpad. O učestalosti takve sudbine poklona kad su oni već otvarani, oštećeni ili korišteni, da se ne govori. Problem je najizraženiji u internetskoj trgovini, piše Express.
pročitajte još
National Retail Federation procjenjuje da se u ovom dijelu trgovine prodavačima vrati između 15 i čak 30 posto svega kupljenog, što u konačnici samo u SAD-u odgovara vrijednosti od 32 milijarde dolara. Tobin Moore je za CNN Money objasnio da je mnoštvo tvrtki koje se bave internetskom trgovinom ignoriralo svu silu problema povezanih s rastom ovakvog načina prodaje. Kupci naprosto postaju sve komotniji pri kupovanju preko interneta, što za sobom povlači vraćanje proizvoda, ponajviše odjeće za koju, jednom kad im stigne na kućnu adresu, otkriju da im ipak ne odgovara, kaže Moore, suosnivač Optora i direktor tvrtke. “Dobro je da mušterije više riskiraju i više kupuju, ali iz toga proizlaze problemi trgovaca s kojma se ovi moraju nositi”, kazao je.
Samo dio problema otkriva primjer elektronike, čije vraćanje i ponovna prodaja može potrajati, a koja može izgubiti dobar dio svoje vrijednosti već kroz šest mjeseci. Povrh toga slaže se i trošak transporta u ovom i onom smjeru. Kupci u pravilu smatraju da je trošak transporta već sadržan u cijeni artikla što ga kupuju, pa tvrtke pokrivaju i troškove povrata. “One jednostavno prihvaćaju taj trošak kao cijenu poslovanja”, kaže Jonathan Byrnes iz MIT-ovog centra za transport i logistiku.
U priču s rješavanjem barem dijela tih troškova tvrtke poput Optora ili Happy Returnsa ulijeću, između ostalog, i na takav način da preuzimaju prikupljanje vraćenih artikala na fizički najbližim lokacijama kako bi troškovi transporta bili što niži. Kohl’s, s druge strane, Amazonu pruža mogućnost da se vraćeni artikli vraćaju i ponovno prodaju u njihovim dućanima. A i same tvrtke za internetsku trgovinu snose dio odgovornosti; najčešće tako što u oglašavanju proizvoda na svojim internetskim stranicama ne posvećuju dovoljno pažnje korektnom i točnom navođenju informacija o proizvodu. Sređivanje tog dijela problema, napominje Byrnes, sasvim je besplatno i iziskuje samo malo više pažnje, piše Express.
