Oni su magistri i programeri, a rade kao konobari i trgovci

Lifestyle 17. stu 201410:22 > 10:26
Podijeli:
Izvor: ANADOLIJA

Mladi na prostoru Zapadnog Balkana osim nekadašnje zajedničke države danas dijele i slične životne sudbine.

Neki od njih su obrazovani i ambiciozni, ali su svoje zaposlenje umjesto u struci morali potražiti na drugim pozicijama i poslovima. Tako danas programeri rade kao konobari, a magistri poljoprivrede kao trgovci mobitelima.

Umjesto farme ili ljekarne prodaja mobitela

Nisvet Pašić iz Fojnice ima 28 godina i diplomu magistra poljoprivrede. Bez obzira na to, danas ga možete sresti u trgovini telefona i opreme u Sarajevu. To je daleko od onoga što je očekivao kada je birao srednju školu, a potom i fakultet koji će upisati.

“Budući da sam inače sa sela, bavio sam se poljoprivrednom proizvodnjom i tako sam zavolio taj posao i mislio sam da ću nakon završetka fakulteta negdje naći posao, voditi neku farmu, firmu, neku poljoprivrednu zadrugu ili ljekarnu”, rekao je Pašić.

Prema njegovim riječima, nije slutio da kao fakultetski obrazovan građanin neće raditi u svojoj struci.

“Dok sam upisivao fakultet, mislio sam da je poljoprivreda budućnost jedne države. Međutim, zbog okolnosti u našoj državi završio sam tako što sam trenutno trgovac jer sam vidio da to trenutno najbolje funkcionira”, kazao je Pašić.

Prije toga je gotovo dvije godine nakon završetka studija tražio posao, slao svoj životopis na oglase s interneta ili iz novina, a i osobno je posjećivao tvrtke kako bi se zaposlio.

Posao je našao sjedeći na kavi s vlasnikom tvtke u kojoj sada radi. Zamolio ga je za posao u njegovoj trgovini na što mu je vlasnik rekao “kako da tebe zaposlim kao magistra poljoprivrede da radiš kao trgovac? Je li za tebe taj nivo?. Pašić je odgovorio da mu je važan samo posao, nebitno kakav.

Uzaludno školovanje

Prisjećajući se studentskih dana, vjerovao je da će odmah nakon diplome imati siguran posao, ali se to nije dogodilo što ga je deprimiralo.

“Iskreno, bio sam depresivan zbog toga što završiš fakultet, daš pola, skoro trećinu života i na kraju nemaš posao”, rekao je Pašić.

Priznao je da je sada zavolio svoj posao o kojem na početku nije ništa znao. Kazao je da se svaki posao može naučiti ako za tim postoji volja.

Dodaje i kako poznaje dosta vršnjaka i mladih ljudi koji poput njega ne rade u struci i ne koriste znanje koje su godinama sticali. Mnogi od njih, kako kaže, uzalud su se školovali.

“Poznajem dosta prijatelja, ali niko ne radi. Završili su fakultete, ali su i dalje kod kuće ili na burzi. Čak nisu ni na burzi”, rekao je Pašić.  

Za programere ćete danas vrlo često čuti da nemaju problema s pronalaskom posla i da je najveća “dilema” kojeg poslodavca odabrati. Međutim, primjer Hajre Mrkulića pokazuje da i oni dijele jednake probleme s tisućama mladih širom regije. Po struci je programer, ali je zbog nedostatka posla Hajro kompjutor zamijenio tacnom.

“Po struci sam programer. Završio sam primijenjeno računarstvo na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Podgorici. Trenutno radim kao konobar u jednom podgoričkom lokalu. Vlada velika kriza oko novih radnih mjesta, ali mora se živjeti“, kazao je Mrkulić.

Umjesto kompjutora – tacna 

On je svjestan da nije jedini koji usprkos fakultetskoj diplomi ne radi u svojoj struci.

“Nažalost, nisam jedini slučaj koji ne radi u svojoj struci. Ima puno doktora, inžinjera, elektroinžinjera, programera koji jednostavno ne rade u svojoj struci, ne mogu naći posao, pa su primorani raditi nešto drugo, kako bi sebi omogućili normalno funkcioniranje”, rekao je Mrkulić, koji je četiri godine studirao primijenjeno računarstvo. Ipak, posla u struci još uvijek nema, ali ne gubi nadu i vjeruje da će se situacija popraviti.

I Samit Payaziti (27) iz Skoplja se nada kako će konobarsku pregaču uskoro zamijeniti razrednim dnevnikom. On je prije dvije godine diplomirao na Pedagoškom fakultetu Univerziteta “Sv. Kirila i Metodija” i trenutno radi kao konobar u jednom od tamošnjih restorana.

Payaziti ističe da je “konobar s diplomom” i da nema priliku raditi kao nastavnik, što mu je životna želja i za što se školovao.

“Prijavljivao sam se na posljednja četiri javna oglasa. Izlazio sam na ispite, ali sam na kraju uvijek odbijan zbog banalnih razloga. Svi znamo kako i tko dobiva posao. Pravo prvenstva na posao imate ako ste član vladajuće partije”, tvrdi Payaziti.

On ipak ne odustaje od svojih želja, a mlađima od sebe preporučuje da bolje planiraju.

“Moja preporuka mladima je da ne budu konobari kada završe fakultet. Za bolju budućnost ranije planirajte i ne dozvolite da drugi njome upravljaju”, poručio je Payaziti.

Namjerna eliminacija kandidata na natječajima

Mrkulićev i Payazitijev kolega po “nametnutom zanimanju” je Blerim Cakolli iz Prištine, koji s titulom magistra prava radi u jednom bistrou. Na Kosovu mnogo mladih s diplomama, poput Cakollija, radi bilo kakve poslove kako bi sebi i obitelji osigurali preživljavanje.

On je rekao da se nije uspio zaposliti u struci zato što se na natječajima za zapošljavanje postavljaju uvjeti za namjernu eliminaciju kandidata, kao što su neophodne tri godine radnog iskustva koje niti jedan završeni pravnik nema.

On ističe da redovno prati sve natječaje u njegovoj struci, ali da ne samo što nigdje nije prošao, nego je bilo i slučajeva kada i pored ispunjavanja osnovnih uvjeta uopće nije bio pozvan na intervju. Po njemu, jedan od razloga leži u nepotizmu u kosovskom drušvu.

Za njega, kako napominje, život nije samo obrazovanje i čovjek se treba baviti i drugm stvarima. Ipak bavljenje profesijom za koju ste školovani trebao bi biti prioritet, a to se na Kosovu događa jako rijetko.

“Potreba dolazi uvijek prije želje. Na neki način, ovdje kod nas na Kosovu, studij je postao želja. Za mene osobno je kao hobi. Ja mogu završiti još dva ili tri fakulteta, koliko bude potrebno i koliko imam želja, ali posao je vrsta potrebe zato što u potpunosti ovisimo od posla. Ja ovisim od posla kojeg radim”, rekao je Cakolli.

Katastrofalno planiranje tržišta rada

Cakolli je ispričao da je od početka studiranja 2007. godine svo vrijeme radio i studirao istovremeno, ne želeći tražiti novac od roditelja. Zato je za njega najveće razočarenje što se ni nakon završetka studija nije mogao zaposliti u struci. U njegovom okruženju je još 15 mladih pravnika sa završenim magisterijem.

Problem leži u planiranju tržišta rada, koje je po njemu, katastrofalno. On, također, krivi institucije jer ne daju šansu mladima da steknu radno iskustvo, a traže ga na natječajima. Cakolli dodaje i da ukoliko netko i pruži mogućnost mladom pravniku da završi stažiranje, to radi ne dajući mu plaću, a odlazak na posao ima svoje troškove i većina to sebi ne može priuštiti.

Zbog svega toga Blerim Cakolli najprije planira položiti pravosudni ispit i zaposliti se kao pravnik bilo gdje. Kao posljednju opciju Cakolli vidi odlazak s Kosova u potrazi za boljim poslom i boljom plaćom. Cakolli svoju priliku vjerovatno vidi u nekoj od zemalja Europske unije.

U Hrvatskoj živi Mladen Zdilar koji se suočava s istim problemima. On već godinama radi kao poštar. Iako je paralelno s poštarskim poslom uspio završiti Fakultet prometnih znanosti, premještaj na bolje radno mjesto još uvijek nije dobio.

“Očekujem kako ću uskoro dobiti bolju poziciju u pošti s obzirom da sam dobio diplomu. Zasad sam na terenu i raznosim poštanske pošiljke, pisma, uplatnice i pakete. Na posao poštara sam naviknuo, plaća je redovna, iako nije dovoljna za sve potrebe moje obitelji, ali bit će bolje”, kaže Zdilar koji od svog hobija, fotografirajući vjenčanja, zaradi dodatno za visoke troškove podstanarstva u Zagrebu.