Slavni hrvatski liječnici i liječnice kao superjunaci koji su mijenjali svijet

Kultura 08. pro 202013:33 > 13:51
Podijeli:
Izvor: Ilustracija

U sjeni koronakrize ove godine je ispod radara prošao niz novih književnih izdanja, a među njima se nalazi knjiga “Kad odrastem želim biti liječnik: Priče o hrabrim hrvatskim liječnicima i liječnicama koji su promijenili svijet” spisateljice Tatjane Barat i liječnika Andreja Proševa, s ilustracijama Ane Salopek. Premda ni ideja ni realizacija nisu vezani uz pandemiju, izlazak knjige itekako se poklopio s krizom u kojoj je više nego ikad važna uloga zdravstvenih djelatnika.

“Knjiga je napisana prošlo ljeto, a ugovor sa Školskom knjigom potpisan prošle jeseni. U to vrijeme svatko od nas imao je neke sasvim druge životne planove i nismo mogli ni zamisliti kako će izgledati 2020. Međutim, kako se ipak dogodila najveća medicinska i ekonomska kriza koju mi pamtimo, iznimno je važno da djeca shvate da su liječnici tu kako bi im pomagali kada su bolesni. Na stranu političke igre vezane uz koronakrizu. Za djecu je važno samo da znaju da mogu vjerovati medicinskom osoblju, kao i to da budu svjesni kako jednog dana i sami mogu postati vrhunski liječnici, bez obzira na svoje porijeklo i ekonomske prilike”, kažu nam u razgovoru autori knjige.

Od krapinskih praljudi do moderne medicine

“Kad odrastem želim biti liječnik” donosi priče od samih početaka i razvoja medicine – sve od krapinskih praljudi, koji su si međusobno vidali rane kada bi se ozlijedili tijekom lova, preko egipatskog liječnika Imhotepa koji se vodi kao prvi liječnik i čije je ime zabilježeno u povijesnim spisima, pa sve do razvoja moderne medicine u svijetu i na našim prostorima.

Osim toga, svakako treba istaknuti biografije velikana hrvatske medicine kroz koje su ispričane priče o osnivanju Medicinskog fakulteta u Zagrebu i drugim našim gradovima, temeljima školske medicine, stomatologije, socijalne medicine, osnivanja prvih dječjih bolnica i svega bez čega je današnje zdravstvo nezamislivo.

Hrvatski velikani medicine

Kako bi čitatelji dobili sliku kakve to priče mogu doznati, autori su izdvojili nekoliko primjera.

“Svakako bih istaknuo Andriju Štampara, ime koje je i više nego aktualno zbog pandemije, koji je rođen davne 1888. u malom mjestu Brodski Drenovci kraj Pleternice u Slavoniji i koji je ostavio neizbrisiv trag u svim sferama zdravstvene zaštite diljem cijelog svijeta na način da je organizirao i sudjelovao u omogućavanju što pristupačnije zdravstvene zaštite svim slojevima stanovništva”, rekao nam je Prošev i dodao: “Izradio je ustav Svjetske zdravstvene organizacije te je 1948. predsjedao Prvoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi. Nastavni zavod za javno zdravstvo nije slučajno nazvan njemu u čast.”

O profesoru Peroviću i njegovoj najboljoj učenici profesorici Krmpotić ispričane su brojne priče koje su dan-danas aktualne, najviše vezane uz njihova legendarna predavanja, jedinstvene pedagoške metode, ispite iz anatomije, dodaje.

“Zanimljiva je jedna priča o njemu. Medicinu je studirao u Beču gdje je 1913. promoviran “Sub auspiciisImperatoris”. Ta promocija povlači za sobom kao dar carski prsten i obavljala se svečano uz nazočnost Cara te je na dar dobio carski prsten od platine. U sredini prstena na plavom kamenu nalazio se grb i kruna cara Franje Josipa izrađena u sitnim briljantima (oko centralnog dijela bilo je smješteno 12 briljanata). U vrijeme rata profesor Perović je dio briljanata dao svojoj obitelji da preživi, a jedan je dio dao za ličenje stubišta i atrija anatomskog Instituta. U prstenu je ostalo samo šest briljanata i nalazi se u muzeju. U svom radu prof. Perović je glavnu brigu posvetio nastavi budućim liječnicima i podigao ju je na vrlo visok stupanj te su se naši liječnici na ovim i širim prostorima ubrajali među najspremnije”, opisuje Prošev.

Izvor : Promo

Tu je i pedijatrica Feđa Fischer-Sartorius koja je, između ostalog, osnovala Kliniku za dječje bolesti u Zagrebu (Klaićeva), bila je predsjednica UNICEF-a za Hrvatsku, organizirala je Centar za zaštitu majki i djece gdje je zdravstveno prosvjećivala roditelje i organizirala tečajeve za primalje, razvila je socijalnu pedijatriju, organizirala je pedijatriju patronažnu službu, terenske ekipe za suzbijanje pobola i pomora dojenčadi…

“Na kraju ću biti subjektivan i spomenuti Dušku Blažević koja je osnovala Centar za mentalno zdravlje, razvivši ustanovu u kojoj se stručno primjenjuje psihološka terapija i prevencija mentalnih poremećaja. Svi ovi ljudi, ali i ostali koje nisam spomenuo, bili su vizionari, daleko ispred svog vremena”, otkriva Prošev.

Do informacija su došli pretraživanjem arhiva, interneta i proučavanjem literature o junacima priča. Izbor nije bio lagan.

“To su redom velikani po kojima su danas nazvane zdravstvene ustanove. Andrija Štampar, Fran Mihaljević, Vuk Vrhovac… Osim toga, birali smo i pionire u svojim područjima. Primjerice, Eduard Radošević je prvi donio kolegij stomatologije na Medicinski fakultet u Zagrebu, a kasnije je od toga nastao zasebni studij. Tu je Eduard pl. Radošević koji je bio jedan od utemeljitelja Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Tu je Desanka Ristović-Štampar, utemeljiteljica školske medicine u Hrvatskoj, Feđa Fišer Sartorius koja je suosnovala Dječju bolnicu u Klaićevoj, Krista Kostial Šimunović koja je bila prva liječnica članica HAZU…

Popis liječnika tekao je sam od sebe, ali kod liječnica smo se dobrano namučili jer su nepravedno zapostavljene. Inzistirala sam na tome da i muškarci i žene u knjizi naprosto moraju biti zastupljeni u istom omjeru, Andrej je podržao tu ideju, pa smo se obratili drugim liječnicima. Tu vrijedi istaknuti prof. dr. sc. Jasmina Vraneš, prim. dr. med., voditeljicu Službe za kliničku mikrobiologiju pri Zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i Tamaru Kukovec Horvat, specijalisticu medicinske mikrobiologije s parazitologijom iz Varaždina koje su nam ukazale na značaj Dore Filipović, kao i prof. dr.sc. Vesnu Jurešu koja nam je otkrila svijet supruge Andrije Štampara, Desanke Ristović-Štampar”, opisuje nam Barat.

Aktualnost i koronakriza

Kako bi knjigu još više približili djeci, ona je velikim dijelom interaktivna i donosi niz zabavnih kvizova i pitanja kako bi ih potaknuli na daljnje istraživanje medicine. “Na kraju svake priče nalaze se po tri pitanja. Primjerice, djecu se pita što misle o tome da se žene tijekom velikog dijela povijesti nisu smjele baviti medicinom, što znači kada na cesti ugledaju osobu koja nosi bijeli štap, koju ulogu u našim životima imaju prehrana i tjelovježba, kako treba brinuti o zubima, što znači kada za nekoga kažemo da je ispred svog vremena, što je to donacija organa, što je to Škola u bolnici i slično. Dakle, pitanja su spoj i provjere o pročitanome, ali je još veći naglasak stavljen na razvoj kritičkog razmišljanja, istraživanja i samostalnog zaključivanja. Pitanja su tu samo kao vodiči koji će potaknuti djecu da dalje sama istražuju što sve medicina nudi”, kažu autori.

Ideja da se medicina i profesija liječnika približi djeci i mladima, nastala je neovisno o pandemiji koronavirusa, godinu dana ranije, no tema nikad nije bila važnija.

“Andrej i ja zajedno smo pohađali Gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu. U kontakt smo stupili godinama kasnije kada sam pisala članak o njemu kao primjeru uspješnog mladog liječnika. Nakon toga surađivali smo na pisanju članaka za medije o mentalnom zdravlju koji su bili iznimno čitani, s obzirom na Andrejevu specijalizaciju iz psihijatrije i edukaciju iz transakcijske analize, a kada je objavljena moja prva knjiga “Priče o neustrašivim hrvatskim ženama”, stigao je i na promociju. Kako se u toj knjizi spominju dvije-tri liječnice, palo nam je na pamet da bi jedna čitava knjiga mogla biti posvećena velikanima hrvatske medicine. Usto, u najtežim životnim trenucima uvjerila sam se u to koliko je Andrej veliki čovjek i znala sam da suradnja s njim ne može biti loša”, istaknula je Tatjana Barat.

Djeca – posebno vulnerabilna skupina

S obzirom na to da je autor Andrej Prošev liječnik i specijalizant psihijatrije, zamolili smo ga za dodatni savjet u pristupu djeci u ovoj koronakrizi koja je svima uvelike promijenila život.

“Izolacija, nesigurnost, nepredvidivost, preopterećenost informacijama, glasine i pogrešne informacije, pogotovo ako sve to traje dulje vrijeme, mogu dovesti do osjećaja tjeskobe, straha, depresije i usamljenosti. Djeca tu mogu biti posebno vulnerabilna skupina”, rekao je Prošev i dodao:

“Iako su djeca u dobi kad još uče prepoznavati svoje emocije, njihov doživljaj i nošenje s ovom situacijom uvelike ovisi o tome hoće li im odrasli i na koji način objasniti što se događa. Mislim kako nikako pred djetetom ne treba negirati ovu situaciju, jer djeca vrlo brzo shvaćaju da se nešto ozbiljno događa u njihovoj okolini. Ako je moguće, odaberite vrijeme kada će vaša djeca vjerojatno željeti razgovarati. Možete ih pitati što već znaju, te imaju li pitanja ili kakve nedoumice. Na njihova pitanja treba odgovarati činjenicama na način koji oni mogu razumjeti, koja su primjerena njihovoj dobi.

Ako se član obitelji razboli i treba biti izoliran kod kuće ili u bolnici, objasnite zašto ta osoba u ovom trenutku mora biti izvan obitelji. Pružite mogućnosti svojoj djeci da ostanu u kontaktu s voljenom osobom, bilo putem elektroničkih uređaja, telefona ili tako što ćete poslati poruku da uljepšate dan.

Potražite stručan savjet ako procijenite da je potrebno. Ako kod djece primijetite trajne probleme sa spavanjem, promjene prehrambenih navika ili poteškoće s koncentracijom na tipične zadatke ili ako vaša djeca imaju trajni osjećaj beznađa, pretjerane tuge ili brige, obratite se svom liječniku ili stručnjaku za mentalno zdravlje.”

Knjiga je izašla u izdanju Školske knjige, a pričajući priče o najutjecajnijim liječnicama i liječnicima iz Hrvatske autori će vam dokazati da uvijek možete biti sve što želite!

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.