Ovogodišnji dobitnik nagrade Fric za najbolju knjigu fikcijske proze je Jurica Pavičić za roman "Crvena voda". Nagrada koju je osnovao tjednik Express dobitniku donosi 75 000 kuna.
Predsjednica žirija Biljana Romić, pojašnjava zašto su “Crvenu vodu” ocijenili najboljim romanom:
“Složen, promišljen i zreo triler sustavno uronjen u traumatičan društveni kontekst koji preispituje do krajnjih granica njegove rastezljive mrakove. Pred nama su psihodrame ispripovijedane iz perspektive velikog broja vrlo opipljivih i uvjerljivih likova. To nije društveno angažiran roman, nego društveno važan roman, važan zato da ne bismo u ovom svojem malom trenutku velike povijesti zaboravili što smo, kakvi smo, kakvi možemo biti i zašto nikad nismo nevini.“
“Crvena voda” Jurice Pavičića djelo je koje se proteže tijekom 27 godina, a u njemu se prati daljnji usud ljudi uključenih u potragu, od ukućana, preko osumnjičenih pa do inspektora jugoslavenske milicije. Priča o jednoj obiteljskoj tragediji i potrazi za odgovorima, kroz njihove sudbine, postaje i priča o Hrvatskoj i traumama društva tijekom triju desetljeća.
“Crvena voda” je roman koji dublje od ijednog hrvatskog pisca zalazi u mračna mjesta i trula tkiva hrvatske zbilje posljednjih desetljeća, dajući dijagnozu i kritičko ogledalo onoga što smo kao društvo postali.
“Lijepo je, ukratko, piscu dobiti nagradu. A među nagradama, ili barem onim hrvatskim nagradama, ova koju danas dobivam mi je dvostruko draga. Prvi razlog je činjenica da je dodjeljuju ljudi koji nisu SAMO književni profesionalci, pisci ili kritičari. Žiri ove nagrade su ljudi koji su izvrsni u svojim područjima − kao režiseri, povjesničari, prevoditelji, novinari. Tu su ljudi koji su napravili članke ili studije koje sam s guštom čitao, filmove koje volim. Ali − mnogima od njih književnost nije uža profesija, što znači čitaju iz užitka. Dakle, oni su među svim žirijima književnih nagrada najbliži publici − nipošto prosječnoj, i svakako upućenoj – ali opet publici.
Drugi razlog zašto mi je drago dobiti ovu nagradu je – naravno − osoba po čijem se nadimku zove. Fric, Miroslav Krleža − čovjek prema kojem moja generacija ima neizmireni dug. Jer, odrasli smo u društvu u kojem je on bio podrazumijevani, ali i zato i nerazumijevani klasik, ideološka norma, ali baš zato i ideološki ispražnjen. Bio nam je dosadni lektirni pisac. Ako bi netko rekao da voli Krležu, mislili biste da je prijesni lažov.
A onda se dogodio obrat. Naime, dogodio se kapitalizam, a s kapitalizmom se dogodilo i to da je Krleža postao suvremeni pisac. Dogodilo se opet Deset krvavih godina, opet se ukazao Hrvatski bog Mars, opet smo sletjeli na rub pameti, u istočnoj Europi opet se obžderavamo na Banketu u Blitvi. Ukazali su nam se stvarni Glembajevi, a baruni i barunice opet gaze fanice canjegove u jedrilici Santa Pazienza.
I dogodilo se da nam je najednom taj Fric postao važan. A nije se promijenio on. Promijenilo se sve oko nas i otvorilo nam oči”, izjavio je dobitnik Jurica Pavičić na dodjeli nagrade Fric.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mrežaTwitter|Facebook | Instagram.
