"Bit će bolje da ga je**š, nemaju više šta opljačkati"

Kultura 23. stu. 201809:26 > 09:57
Podijeli:
Izvor: N1

Stjepko Galović - Kandžija, u subotu 24. studenog promovira svoj album "Beton" u zagrebačkom klubu KSET. Za N1 je pričao o svom posljednjem albumu, odlasku svojih sugrađana iz Osijeka u bolji život, te optimizmu koji gaji prema novim generacijama.

Nedavno je Edo Maajka u intervjuu za N1 rekao da mu je najgluplji marketinški potez bio izdavanje albuma “Put u plus” za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji. Beton je izašao u isto vrijeme. Jeste li Vi također zažalili ili ste bili svjesni ideje da “Beton” možda nije za širi krug ljudi?

To je istina, al iskreno svi potezi marketinški vezani uz “Beton” su krivi, jer ih nije ni bili i uopće nisam kombinirao i razmišljao, samo sam htio da album izađe. Nisam gledao hoće li album biti mainstream i hoće li se svidjeti babama i strinama ili nekome tko me inače ne sluša. Ovo je album za probrane ljude koji me slušaju.

Izašao je spot za “Grah” i za “Trube”. Čak su i “Trube” hitoidne samo do polovice pjesme.

Nema ništa radio friendly, sve je u low endu. Radio inače reže taj low end. Ja sam si zabrijao da to napravim tako. Ako stavim singl, neće to biti to. Sve mi je kao cjelina imalo smisla. Aranžirao sam sve sam, iako su beatovi od mojih kolega. Bilo mi je zanimljivo raditi. Dobro mi je da me malo boli briga. Ovo mi je taman bilo da radim malo za sebe.

To je pretpostavljam razlog zašto će promocija biti u KSET-u?

Pa da, bit će krcato. Kad radim s bendom, radimo za veće pozornice, a ove pjesme na “Betonu” su introvertne. Inače sam ekstrovertan tip. Sad sam otvorio i tu neku drugu stranu. Zanimljivo mi je to kao izvođaču, znam da to ljude ne zanima, da im je bitna samo pjesma. Kome se sviđa, sviđa. Ja sam u tom albumu dao svoj maksimum, nije bilo samo odrađivanje. Bio mi je izazov, pogotovo na tu moderniju produkciju i na drugačiji stil. Ne zvuči ništa tako. Bio mi je cilj napraviti nešto svoje, bez potrebe da kompliciram.

Za gušt?

Pa, da. Trebat će par godina da to ljudi provare. Nije baš na prvu loptu.

Da povežemo to s ranijim albumima. Nakon prvog albuma, koji je imao nekoliko hitova, “Jelena”, “Bicikl”, izdali ste “Koktel od rakije” s kojeg je jedino iskočio “Mali mržnja”. Ta pjesma je fenomenalno secirala naše društvo. Nakon toga ste opet napravili rez, nekako se prestali baviti “socijalom”.

Taj album je bio baš jako ambiciozan, ozbiljan i jako osoban. Bili smo ambiciozni i u sviranju i u tekstovima, što mi je bilo drago i još uvijek je, možda i najdraži album. Shvatio sam da živim u Hrvatskoj i ako mislim išta ambiciozno raditi, da ne mogu očekivati da će to itko razumjeti. Bilo je to malo “too much”. Ovdje se, j**i ga, sve radi za raju, u zadanim standardima. Taj album mi je najlošije prošao, a ljudi mi redovno govore da im je to najdraži album, meni je isto. Ali ta pjesma “Mali mržnja”, za nju i dalje ne bi nitko znao da nije presvirana na albumu “Folder s golim ženama”.

Tu su se dogodile još neke stvari. Bio sam tad u Dallasu, Sanjin Đukić koji je radio sa mnom je dao otkaz. Nije bilo planova, nitko mi iz labela nije rekao da napravim jednu pjesmu koja je iole radiofonična. Singlovi su bili dosta tvrdi. Ja sam iz Osijeka, u to vrijeme crnih nindži, napraviti pjesmu “Zaustavi se vjetre, pit’o bi te nešto, zašto kod nas uvijek samo desno”, nije bilo popularno. Kod nas je bilo popularno “Dođi u Vinkovce”. To su sve bili preveliki potezi za malu sredinu, pogotovo Osijek. Ali muzički i tekstualno mi je to bilo top tada. Jednostavno, možda nije bio dobar tajming. Ali uvijek je to s drugim albumom, nitko ga ne doživi.

Nakon toga su bile “Zlatne žbice” pa “Folder s golim ženama”, a pjesma “Zašto me nećeš ženiti u crkvi” je isto nekakva poruka kroz zafrkanciju. Jeste li tako doprli do većeg broja ljudi?

Za**bano mi je bilo. Skužio sam da u mjuzi najvažnije da budeš to što jesi, ljudi vjeruju u tebe koliko ti vjeruješ u to. Kad kažem nešto kroz zaj****ciju, ljudi me shvate, a kad kažem nešto ozbiljno, da me baš i ne shvaćaju. Ne izgledam ljuto. Kad General Woo kaže nešto ozbiljno svi ga tako shvate, ja kad kažem nešto ozbiljno, misle da se zajebavam. Skužio sam, umjesto da mi bude bed što sam duhovit, idem to probati tako raditi. I dalje gledam da pjesme imaju smisla i da o nečem govore. Ne volim lupetati, iako možda nekome zvuči kao glupost, meni nešto znači. Svi koji me slušaju tu kuže. Kužim da nekima i smeta moj smisao za humor, kao ja sam glup i nisam smiješan. Svi ti likovi su najpametniji, sjede kući i pričaju kak’ ja ne znam.

EP “Dvojezična ploča” je izašao baš u trenutku kad je bila aktualna kriza s ćiriličnim pločama u Vukovaru. Izdali ste ga s Bwanom, reperom iz Srbije. Je li bilo kakvih negativnih reakcija?

Ne. Ispostavilo se da je ta publika koja ima nacionalistički naboj jako pametna. Ne pametna, odigrali su pametan potez, nisu nikako pametni, hehe. Toliko ih je to zbunilo da nisu znali što reći. Skužili su i rekli – Ovo nećemo dirat’ bježi od ovog. Bježali su kao od tamjana. Nisu znali da li se zaj**avamo ili smo ozbiljni. Nije bilo nikakvih prijetnji, nije bilo ničega. Nije bilo ni pozitivnih reakcija, osim reakcija nekih pametnih ljudi, a to je jako mali broj, kao što znamo (smijeh). Totalno su to ignorirali. Mislio sam da će se možda zakačiti nacionalisti i ovdje i u Srbiji, iako album zapravo nema veze s tim. Nije se nitko nakačio. Često su moji potezi u glazbi toliko rubni da ljudi ne žele imati ikakve veze s tim, uplaši ih. Imam crtu da volim provocirati, što mislim da je zdravo. Pogotovo u ovom letargičnom, homogenom društvu koje je stvarno zatvoreno. Koliko god ljudi mislili u svojim mikro krugovima da nije, ali uz malo udaljenosti skužiš da je jako zatvoreno. Pogledaj susjede i prijatelje, vidjet ćeš da gledaš samog sebe.

Bi li nešto poput “Dvojezične ploče” danas izazvalo neku oštriju reakciju. Imate li plan za tako nešto danas?

Nemam plan, nismo mi to planirali, radili smo sve u hodu, spontano. Mislim da svojim pjesmama i nekom frekvencijom to govorim i objašnjavam. Iako, prestao sam i objašnjavati, malo mi je to debilno da pametujem i objašnjavam. Najgore je što da se danas sve više puši ta spika. Malo mi je to sablasno. Čak i Trump u Americi priča o komunistima, što je nevjerojatna retorika. Koji komunisti? Ako oni u Americi to puše, nije ni čudno da ovdje ljudi sve puše. Moraju pustiti te stvari jer nema kruha od toga. Živjeti u mržnji neće donijeti ništa dobro, osim onima koji je propagiraju. To su najjeftiniji politički bodovi, a nažalost masa to puši.

Neizbježno pitanje za nekoga iz Osijeka je iseljavanje. Imali ste sad promociju u Osijeku. Hoće li se događanja svesti na dvanaesti mjesec kad se svi vraćaju? Slavonija je već godinama crna rupa što se tiče nastupa, osim Orahovice i Miholjca kad ljudi dolaze na festivale.

Otišla je većina mojih prijatelja. Kad dođem u Osijek, stojim kući ili se eventualno odem naći s jednim prijateljem. Više s ljudima komuniciram preko Skypea ili Vibera nego uživo. Svi su otišli i drago mi je zbog toga što su otišli na bolje, trunuli su tamo. To će se definitivno vratiti na bolje. Netko će se sigurno vratiti s pameću i kapitalom. Samo, to je jako dug vremenski proces. To što kažeš da je Slavonija crna rupa, imali smo sad u Osijeku koncert i vidio sam neka mlada lica i u njima leži nada. Mi smo ionako bili generacija, da ne kažem, za baciti. Tako nas je nekako pogodilo i super smo napravili s tim što smo imali, kakve su nam karte bile podijeljene.

Druga stvar, svugdje je crna rupa što se tiče nastupanja. Jedina je razlika između Slavonije i Dalmacije je da ljudi u Dalmaciji imaju love od turizma, sve ostalo je isto. Klubovi su isti raspad. Jedino je Zagreb održao nekakvu koncertnu kulturu. A i pogledajmo tko sve svira. Sviraju bendovi koji su svirali od kad znam za sebe. Bez ljutnje, al’ kad ćete više propast’? (smijeh).

Nigdje se ne svira. Sviraju ljudi preko ljeta i u dvanaestom mjesecu. Nema više klubova, jer su ugostitelji shvatili da je bolje dovesti DJ-a. Moraju ljudi skužiti da mjuza koja nije totalni mainstream nije komercijalno isplativa. Ipak je neka kultura bitna, ako nećeš da ti djeca budu totalni tudumi, uloži u to. Ili nemoj. OK, slušat ćemo narodnjake, ne mora biti da smo gluplji ako slušamo narodnjake. Kako je Isus rekao, kako siješ tako ćeš i žeti.

Bili ste u Irskoj, jesu istinite one priče da je jeftinije šišanje za Hrvate?

To je i na moru jeftinije, nije samo u Irskoj. Svirat ćemo gdje nas budu zvali, takav je život muzičara. Nemam pojma. Svatko ima svoj izbor. Skužio sam da onaj tko može plivati ovdje, ostaje ovdje. Kome je dosta, taj ode negdje. I super, bitno je da si zadovoljan. Jako je negativna i turobna atmosfera ovdje. Volio bih da ljudi ili promijene neke stvari, ili nek’ ne kukaju. Ja sam oduvijek gledao sebe kao da živim bilo gdje u svijetu. Ne da živim u Hrvatskoj i da gledam domaće matrixe i domaće domete. Kad sam živio u Osijeku, mislio sam – to mi nije domet. Kad sam došao u Zagreb, kužim – ni to mi nije domet.
Skužio sam da je ljudima očito dobro. Uvijek sam htio promijeniti neke stvari, o tome sam govorio u pjesmama. Pa sam skužio da je tu ljudima dobro jer ništa ne žele promijeniti. Ili su mazohisti, ili nemaju kičmu. Možda su ovdje svi na državnom aparatu, u vladajućoj stranci, obitelji su im osigurane. Ne znam, ja nisam dio toga. Ako je dobro, zašto kukaju? Ako nije dobro, zašto ne mijenjaju? Sve te stvari koje se događaju vezano uz muziku su samo paralelne i proporcionalne tome što se događa u životu. Nije mjuza najbitnija, ona je samo dio života. Kako će ići sve u društvu, ići će i muzika. Mislim da se promjene ovdje, koliko god ih mi svi ne vidimo jer smo preblizu, sigurno događaju, ali su jako spore. Sve te promjene su dobre i možda ćemo za deset godina živjeti u normalnoj zemlji. Dobro, deset godina je možda premalo. Druga stvar koja me živcira je prirodni pesimizam, i ja ga imam. Se*emo sami po sebi i to nam je kao super.

Da završimo s pogledom u budućnost. Najavili ste ploču “Golih žena”, kada izlazi?

Iduće godine. Već smo snimili demo, krenuli smo čak i snimati u studiju. Sad ćemo izbacivati singlove malo po malo. “Beton” je nešto što sam uzeo sebično za sebe. Nisam radio na promociji, nisam htio da to bude nešto veliko. Lijepo me je boljela briga i to mi je vrh. Sada ipak radimo s bendom, nas je puno i to će biti kako treba. Ali, ovo mi je bilo super, punjenje baterija. Kad se baviš izmišljanjem, ne kažem da sam neki umjetnik, ali j**i ga, izmišljam stvari, to mi nitko ne može poreći. Moraš se malo trgnut’, grist’ i zato mi je super što idemo u KSET, kao prije deset godina. Ne bih s ovim albumom išao u velike dvorane. Ne bi ni da mogu, hoću grebat’, grist’, ponovo se rađat’ stalno. Bez toga nema ništa. Hoću kreativno rasti, a to nema veze s komercijalnim uspjehom. Neki žrtvuju kreativni uspjeh radi komercijalnog, ja sam napravio obrnuto.

Je li naporno surađivati s bendom kad je pola članova u Osijeku, a pola u Zagrebu?

To bi bilo naporno da nismo dobra ekipa. Nemamo često probe, ali kad ih imamo onda to radimo kako treba. Svi su u bendu vrhunski na svom instrumentu. Čak smo skužili, što više proba to bezveznije (smijeh).

Zeznuto je jer nam fali tih spontanih okupljanja, ali uspjeli smo nekako i funkcionira. Jedva čekam da krenemo s tim novim albumom jer nismo htjeli stati, ostati na istim forama i receptu. Svi smo dugo u toj glazbi, imamo svi više od trideset godina. Gledali smo da svaka stvar bude drugačija. Ništa ne zvuči kao prvi album, ali čuje se da je isti bend što je isto bitno. Mislim, kužim da to nikome nije bitno osim nama (smijeh). Ljudi ne kuže da kad počinješ da je sve zaj**ancija, ali što više radiš, hoćeš bolje, a ljude boli ku**c što ti hoćeš bolje. Rekla mi je DJ Rea da joj je neki tip napisao – puštaj komercijalu, tebi lakše, nama bolje. Mi smo definitivno bend koji ne ide uz konvencionalna razmišljanja, ali to drugo razmišljanje je malo zdravije i pametnije. Nadam se da s novim generacijama neće biti takvih baba ili strina. Hrvatska je trenutno zemlja strina i baba. Bit će bolje da ga je**š, nemaju više što opljačkat’. Doć’ će valjda neki Švabo nešto nam pokazat’ (smijeh).

Nakon toga su bile “Zlatne žbice” pa “Folder s golim ženama”, a pjesma “Zašto me nećeš ženiti u crkvi” je isto nekakva poruka kroz zafrkanciju. Jeste li tako doprli do većeg broja ljudi?

Za**bano mi je bilo. Skužio sam da u mjuzi najvažnije da budeš to što jesi, ljudi vjeruju u tebe koliko ti vjeruješ u to. Kad kažem nešto kroz zaj****ciju, ljudi me shvate, a kad kažem nešto ozbiljno, da me baš i ne shvaćaju. Ne izgledam ljuto. Kad General Woo kaže nešto ozbiljno svi ga tako shvate, ja kad kažem nešto ozbiljno, misle da se zajebavam. Skužio sam, umjesto da mi bude bed što sam duhovit, idem to probati tako raditi. I dalje gledam da pjesme imaju smisla i da o nečem govore. Ne volim lupetati, iako možda nekome zvuči kao glupost, meni nešto znači. Svi koji me slušaju tu kuže. Kužim da nekima i smeta moj smisao za humor, kao ja sam glup i nisam smiješan. Svi ti likovi su najpametniji, sjede kući i pričaju kak’ ja ne znam.

EP “Dvojezična ploča” je izašao baš u trenutku kad je bila aktualna kriza s ćiriličnim pločama u Vukovaru. Izdali ste ga s Bwanom, reperom iz Srbije. Je li bilo kakvih negativnih reakcija?

Ne. Ispostavilo se da je ta publika koja ima nacionalistički naboj jako pametna. Ne pametna, odigrali su pametan potez, nisu nikako pametni, hehe. Toliko ih je to zbunilo da nisu znali što reći. Skužili su i rekli – Ovo nećemo dirat’ bježi od ovog. Bježali su kao od tamjana. Nisu znali da li se zaj**avamo ili smo ozbiljni. Nije bilo nikakvih prijetnji, nije bilo ničega. Nije bilo ni pozitivnih reakcija, osim reakcija nekih pametnih ljudi, a to je jako mali broj, kao što znamo (smijeh). Totalno su to ignorirali. Mislio sam da će se možda zakačiti nacionalisti i ovdje i u Srbiji, iako album zapravo nema veze s tim. Nije se nitko nakačio. Često su moji potezi u glazbi toliko rubni da ljudi ne žele imati ikakve veze s tim, uplaši ih. Imam crtu da volim provocirati, što mislim da je zdravo. Pogotovo u ovom letargičnom, homogenom društvu koje je stvarno zatvoreno. Koliko god ljudi mislili u svojim mikro krugovima da nije, ali uz malo udaljenosti skužiš da je jako zatvoreno. Pogledaj susjede i prijatelje, vidjet ćeš da gledaš samog sebe.

Bi li nešto poput “Dvojezične ploče” danas izazvalo neku oštriju reakciju. Imate li plan za tako nešto danas?

Nemam plan, nismo mi to planirali, radili smo sve u hodu, spontano. Mislim da svojim pjesmama i nekom frekvencijom to govorim i objašnjavam. Iako, prestao sam i objašnjavati, malo mi je to debilno da pametujem i objašnjavam. Najgore je što da se danas sve više puši ta spika. Malo mi je to sablasno. Čak i Trump u Americi priča o komunistima, što je nevjerojatna retorika. Koji komunisti? Ako oni u Americi to puše, nije ni čudno da ovdje ljudi sve puše. Moraju pustiti te stvari jer nema kruha od toga. Živjeti u mržnji neće donijeti ništa dobro, osim onima koji je propagiraju. To su najjeftiniji politički bodovi, a nažalost masa to puši.

Neizbježno pitanje za nekoga iz Osijeka je iseljavanje. Imali ste sad promociju u Osijeku. Hoće li se događanja svesti na dvanaesti mjesec kad se svi vraćaju? Slavonija je već godinama crna rupa što se tiče nastupa, osim Orahovice i Miholjca kad ljudi dolaze na festivale.

Otišla je većina mojih prijatelja. Kad dođem u Osijek, stojim kući ili se eventualno odem naći s jednim prijateljem. Više s ljudima komuniciram preko Skypea ili Vibera nego uživo. Svi su otišli i drago mi je zbog toga što su otišli na bolje, trunuli su tamo. To će se definitivno vratiti na bolje. Netko će se sigurno vratiti s pameću i kapitalom. Samo, to je jako dug vremenski proces. To što kažeš da je Slavonija crna rupa, imali smo sad u Osijeku koncert i vidio sam neka mlada lica i u njima leži nada. Mi smo ionako bili generacija, da ne kažem, za baciti. Tako nas je nekako pogodilo i super smo napravili s tim što smo imali, kakve su nam karte bile podijeljene.

Druga stvar, svugdje je crna rupa što se tiče nastupanja. Jedina je razlika između Slavonije i Dalmacije je da ljudi u Dalmaciji imaju love od turizma, sve ostalo je isto. Klubovi su isti raspad. Jedino je Zagreb održao nekakvu koncertnu kulturu. A i pogledajmo tko sve svira. Sviraju bendovi koji su svirali od kad znam za sebe. Bez ljutnje, al’ kad ćete više propast’? (smijeh).

Nigdje se ne svira. Sviraju ljudi preko ljeta i u dvanaestom mjesecu. Nema više klubova, jer su ugostitelji shvatili da je bolje dovesti DJ-a. Moraju ljudi skužiti da mjuza koja nije totalni mainstream nije komercijalno isplativa. Ipak je neka kultura bitna, ako nećeš da ti djeca budu totalni tudumi, uloži u to. Ili nemoj. OK, slušat ćemo narodnjake, ne mora biti da smo gluplji ako slušamo narodnjake. Kako je Isus rekao, kako siješ tako ćeš i žeti.

Bili ste u Irskoj, jesu istinite one priče da je jeftinije šišanje za Hrvate?

To je i na moru jeftinije, nije samo u Irskoj. Svirat ćemo gdje nas budu zvali, takav je život muzičara. Nemam pojma. Svatko ima svoj izbor. Skužio sam da onaj tko može plivati ovdje, ostaje ovdje. Kome je dosta, taj ode negdje. I super, bitno je da si zadovoljan. Jako je negativna i turobna atmosfera ovdje. Volio bih da ljudi ili promijene neke stvari, ili nek’ ne kukaju. Ja sam oduvijek gledao sebe kao da živim bilo gdje u svijetu. Ne da živim u Hrvatskoj i da gledam domaće matrixe i domaće domete. Kad sam živio u Osijeku, mislio sam – to mi nije domet. Kad sam došao u Zagreb, kužim – ni to mi nije domet.

Skužio sam da je ljudima očito dobro. Uvijek sam htio promijeniti neke stvari, o tome sam govorio u pjesmama. Pa sam skužio da je tu ljudima dobro jer ništa ne žele promijeniti. Ili su mazohisti, ili nemaju kičmu. Možda su ovdje svi na državnom aparatu, u vladajućoj stranci, obitelji su im osigurane. Ne znam, ja nisam dio toga. Ako je dobro, zašto kukaju? Ako nije dobro, zašto ne mijenjaju? Sve te stvari koje se događaju vezano uz muziku su samo paralelne i proporcionalne tome što se događa u životu. Nije mjuza najbitnija, ona je samo dio života. Kako će ići sve u društvu, ići će i muzika. Mislim da se promjene ovdje, koliko god ih mi svi ne vidimo jer smo preblizu, sigurno događaju, ali su jako spore. Sve te promjene su dobre i možda ćemo za deset godina živjeti u normalnoj zemlji. Dobro, deset godina je možda premalo. Druga stvar koja me živcira je prirodni pesimizam, i ja ga imam. Se*emo sami po sebi i to nam je kao super.