Dobro jutro, Plenkoviću

Podijeli:
boris dežulović
Izvor: Tanja Draškić Savić

„Bila je izvrsna. Nigdje drugdje nisam vidio nekoga s takvim znanjem, entuzijazmom i kvalitetom u poznavanju EU fondova. Mislim da je bila sjajna. Cjelina njenog doprinosa puno je veća nego što se danas nastoji pokazati.“

„Bila je izvrsna. Nigdje drugdje nisam vidio nekoga s takvim znanjem, entuzijazmom i kvalitetom u poznavanju EU fondova. Mislim da je bila sjajna. Cjelina njenog doprinosa puno je veća nego što se danas nastoji pokazati.“

Nije to, kako biste pomislili, predsjednik Vlade Andrej Plenković o Gabrijeli Žalac rekao kad ju je ono prije pet godina imenovao ministricom regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Nije to premijer rekao ni braneći svoj izbor kad su novinari prosinca 2018. otkrili onih trinaest milijuna kuna koje je njegova širokoruka ministrica platila za dvostruko jeftiniji nekakav „Informatički sustav za strateško planiranje i upravljanje razvojem“. Nije to premijer Plenković rekao ni braneći svoj izbor kad je njegova štićenica ožujka 2019. bez važeće vozačke dozvole izazvala prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđena desetogodišnja djevojčica. Nije to rekao braneći svoj izbor niti kad su novinari uskoro u dvorištu Gabrijele Žalac otkrili Mercedes rent-a-car agencije u vlasništvu istog poduzetnika kojemu je Gabrijelino ministarstvo dalo pare za dvadeset autobusa.

„Nigdje drugdje nisam vidio nekoga s takvim znanjem, entuzijazmom, kvalitetom u poznavanju EU fondova.“

Nije to predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao braneći svoj izbor ministrice europskih fondova ni kad su srpnja 2019. novinari opet otvorili „aferu softver“, otkrivši kako onaj famozni „Informatički sustav“ od trinaest milijuna kuna nije zapravo koštao niti tri, i kako je povjeren sumnjivoj nekoj firmi s jednim zaposlenim i dobiti od sto eura, koja je prije toga dva mjeseca bila u blokadi. Nije to Plenković, najzad, rekao braneći izbor Gabrijele Žalac ni kad ju je doslovno sutradan smijenio, niti je to braneći svoj izbor rekao kad ju je nakon svega ostavio u Predsjedništvu HDZ-a. Nije to premijer Plenković, braneći svoj izbor za Predsjedništvo HDZ-a, rekao čak ni kad je Gabrijelu Žalac prije nekoliko mjeseci USKOK dohvatio u sklopu istrage protiv slavne kninske kraljice Josipe Rimac u „aferi vjetroelektrane“.

Ne.

„Nigdje drugdje nisam vidio nekoga s takvim znanjem, entuzijazmom i kvalitetom u poznavanju EU fondova“, izjavio je predsjednik Vlade Andrej Plenković braneći svoj izbor za ministarstvo europskih fondova i Predsjedništvo HDZ-a nekidan, nakon svega – nakon „afere vjetroelektrane“, „afere Mercedes“, „afere vozačka dozvola“ i „afere softver“ – braneći dakle svoj izbor kad je naposljetku uhapšena zbog afere o kojoj su svi u ovoj državi znali sve, o kojoj su sve znali i novinari i javnost i državni tužitelj i sam premijer, ali zbog koje je uhapšena tek kad je stigao nalog europskog tužiteljstva.

„Bila je izvrsna. Nigdje drugdje nisam vidio nekoga s takvim znanjem, entuzijazmom, kvalitetom u poznavanju EU fondova. Mislim da je bila sjajna. Cjelina njenog doprinosa je puno veća nego što se danas nastoji pokazati.“

Tako, eto, predsjednik Vlade Andrej Plenković tvrdoglavo i dalje, nakon svega, brani svoj izbor beskrupulozne predatorke čiji će cijeli mandat biti samo jedna organizirana pljačka europskih fondova, dijeljenje državnih i famoznih „europskih para“ prijateljima, kumovima, stranačkim povjerenicima, nećacima iz informatičke škole, energetskoj mafiji, vlasnicima blokiranih firmi, dilerima Mercedesovih limuzina i ostalom partijsko-poduzetničkom ološu.

E sad.

Ako je Gabrijela Žalac bila tako „izvrsna“ i „sjajna“, i ako Andrej Plenković, tražeći onomad ministricu europskih para, zaista „nije vidio nekoga s takvim znanjem i entuzijazmom“, pitanje Mislava Bage – zašto onda ni danas nije ministrica? – nije jedino opravdano, smisleno i logično, nego samo jedino. Kad je, naime, ljeta 2019. smijenjena, sam premijer to je protumačio rekonstrukcijom vlade, nijednom riječju ne spomenuvši njene afere. Štoviše, da bi prisnažio svoj izbor, izvrsnu i sjajnu gospođu ostavio je u Predsjedništvu HDZ-a. Ne u upravnom odboru dječjeg vrtića u Vinkovcima, ne u Organizacijskom odboru Vinkovačkih jeseni, nego u samom Centralnom komitetu Partije.

Postoje stoga dva moguća načina za tumačenje Plenkovićevih riječi: ako, naime, zaista „nigdje drugdje nije vidio“ nikog boljeg od Gabrijele Žalac, onda to znači ili da a) u svojoj stranci ima samo još veće lopine, ili b) da je Gabrijela najveća, ali da mu je u oba slučaja c) upravo takva lopina trebala. Svakako, neka čija će „cjelina doprinosa biti puno veća nego što će se nastojati pokazati“ kad završi u zatvoru.

Zato valjda – nema zbog čega drugog – na kraju svega premijer samo sliježe ramenima i kaže: „Dogodilo se, žao mi je.“

„Dogodilo se, žao mi je“?!?

Ne, Plenkoviću, Plenki, crni Plenčilo: čovjeku se dogodi i žao mu je kad u lovu zapne o jasenov korijen pa mu dvocijevka opali i kumu Hinku skine tetrijebovo pero sa šešira, ili kad mu se, štajaznam, desetak minuta prije kraja odlučujuće utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo lopta od noge odbije u vlastiti gol. To se, Plenkoviću, živu čovjeku „dogodi“, pa mu bude „žao“. Kad je, međutim, živ čovjek predsjednik stranke koja trideset godina organizirano i sustavno pljačka državu, i kojoj je organizirana i sustavna pljačka države jedini smisao i svrha, i kad mu trideset prvu godinu stranačku čelnicu privedu zbog organizirane i sustavne pljačke države, to biva na sve zamislive i moguće načine, samo ne pukim „događanjem“, i čovjeku bude svakako i svakojako, samo ne „žao“.

Ne dogodi se, crni Plenčilo, pa ti bude žao kad ti netko iz predsjedništva stranke – koju je prošlog mjeseca Vrhovni sud zbog jedne neuspješno zataškane afere pravomoćno potvrdio kao organiziranu zločinačku organizaciju – samo koji tjedan kasnije završi u istražnom zatvoru zbog jedne neuspješno zataškane afere. Kad ti zbog kriminala, afera i skandala odu ministar uprave, ministar državne imovine, ministar zdravstva, ministrica gospodarstva, ministar poljoprivrede i ministar obrane, pa ti na kraju u pritvoru završi i ministrica europskih fondova, to se ne događa, pa ti je žao: to je sam poredak stvari, to je suština i bitak, ono što jest.

Ne događaju se, metnimo, s vremena na vrijeme svojeglava noć i nepredvidivi dan – pa da čovjek iznenada otkrivši sunce na istočnom obzoru kaže, „događa se, žao mi je“ – nego sunce ujutro izađe zato što sunce ujutro izlazi, a čovjek kaže: „Dobro jutro, Plenkoviću.“

To je, crni Plenčilo, kako bih ti rekao, kao da si u lovu zapeo o jasenov korijen pa u sljedećih mjesec dana poubijao cijelu svečanu skupštinu lovačkog društva zajedno s konobarima i tamburašima. Po prilici kao kad bi se, štajaznam, lopta od Fjodora Kudrjašova u posljednjih desetak minuta utakmice četrnaest puta odbila u mrežu ruskog vratara Safonova – od koljena, pete, ramena, lakta, prsiju, leđa, kuka, dupeta, potiljka, kopačke i lijeve ruke, pa još tri puta u sudačkoj nadoknadi od desne – za uvjerljiv poraz od Hrvatske 0-14. I kad bi nesretni Feđa Pegula onda za rusku televiziju vidno slomljen izjavio: „Događa se, žao mi je.“

Osim, jasno, dopuštam i nudim mogućnost – a pokaže li se točnom, i moju najponizniju ispriku – da predsjednik Vlade nije zapravo mislio da se „događa“ pa mu je „žao“ što je „izvrsna“ i „sjajna“ ministrica dijelila europske pare kao pijani Zdravko Mamić u beogradskoj kafani, već se, eto, „događa“ pa mu je „žao“ što su je europski fiškali u tome uhvatili. To bi već, priznajem, imalo smisla. „Događa se, žao mi je“, kaže onda skrušeno premijer Plenković pred ustravljenim članovima partije, koji se sada ogledavaju i pitaju tko je sljedeći, i je li itko među njima više siguran od progona i kazamata.

Ako je najebala jedna tako „sjajna“ i „izvrsna“ stručnjakinja, ako je zglajzala žena „s takvim znanjem, entuzijazmom i kvalitetom u poznavanju EU fondova“, što onda da očekuju oni manje sjajni i izvrsni, a svakako s manje znanja, entuzijazma i kvalitete u poznavanju EU fondova? – pitaju se ustravljeni hadezeovci, pa traže ostavku predsjednika koji na takav nezapamćeni zulum europskih tužitelja i žandara samo sliježe ramenima i kaže: „Događa se, žao mi je.“

Baš kao da je u lovu zapeo o jasenov korijen pa Njonji dvocijevkom skinuo tetrijebovo pero sa šešira, a ne da mu je europsko tužiteljstvo poslije pune tri godine – nakon što su hrvatski istražitelji pomno zatvorili slučaj i bacili fasciklu u kontejner, pa kontejner potopili kraj Palagruže – ispred nosa odvelo bivšu ministricu i samu članicu predsjedništva stranke. Što onda da očekuju oni koji nisu u Predsjedništvu? Što da očekuju oni iz općinskih odbora i seoskih ogranaka koji još nisu dočekali ni županijsku upravu za ceste, a kamoli ministarstvo u vladi?

„Događa se, žao mi je“?

Ne događa se to, Plenkoviću, Plenki, crni Plenčilo. Ne žale se event-manageri što se stvari događaju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.