Najžilavije hrvatske marke: Kalodont, Vegeta, Braco i Seka..

Ekonomija 22. ožu 201516:35 > 16:42
Facebook

Digitron, kalkulator iz tvornice “Digitron” iz Buja još se uvijek proizvodi, Kalodont, zubna pasta “Saponije Osijek” opet je u igri, Pipi je neupitna zvijezda “Dalmacijavina”, Braco i Seka, poznata dječja lica s čokolada iz “Zvečeva” iz Požege nas gledaju s trgovačkih polica... Sjećate se ovih proizvoda?

Slobodna Dalmacija predstavila je temu o brendovima tako da su usporedili “stare” i “nove” hrvatske brendove, ali je ispalo da su stari brendovi u najvećoj mjeri još uvijek itekako živi, iako je njihov udjel na tržištu, naravno, znatno, ponekad i drastično manji nego prije 30 ili 40-ak godina. Pokazalo se i kako je većina novih brendova iz prehrambene branše, i to na temelju “rebrendiranja” tradicije, dok brendova iz proizvodnih sektora, poput Digitrona, nema baš mnogo. 

Stari, još uvijek dobro držeći brendovi su i “Krašova” Bajadera, “Podravkina” Vegeta, “Maraskin” voćni sirup Amarena i Maraschino, mliječna čokolada s rižom Mikado od “Zvečeva”, Paški sir “Male Sirane” iz Paga, “Gavrilovićeva” salama, “Franckova” Minasica i Čipi-čips, “Saponijin” Faks-helizim, Karlovačko i Ožujsko pivo, dok od novih valja, između svih ostalih, zabilježiti, začudo, Penkalu, koju je “Tvornica olovaka Zagreb” tek 2000. počela proizvoditi kao zasebni brend, iako je tu “pisalicu” Slavoljub Penkala izumio još 1906.

Lea Brezar, direktorica agencije za promidžbu “Dhar Media”, koja je preuzela licenciju za upravljanje Superbrandsom za Hrvatsku i Sloveniju, na pitanje zašto određeni brendovi uspiju opstati na tržištu dok drugi ne, pa čak ni ne uspiju izgraditi svoju prepoznatljivost do te mjere da ih se smatra poznatim robnim markama na određenom tržištu, odgovara kako postoje četiri faktora koji “određuju” brend: pouzdanost, razlika, kvaliteta i emocionalni naboj.

“Predstaviti novi brend na određenom tržištu zahtijeva temeljito istraživanje i pripremu, a njegov proboj i opstajanje predstavlja umijeće na kojem radi niz stručnjaka iz područja odnosa s javnošću, marketinga, kvalitete, proizvodnje, financija i prodaje. Cijeli uigrani tim gradi imidž jedne kompanije i zadržava ga samo ako uspije zadovoljiti ove četiri navedene karakteristike”, ističe, dodajući kako je u cijeloj priči o brendovima iznimno važan “osjećaj koji se javlja prilikom pomisli na naše omiljene proizvode”.

“To je veza koja se vrlo teško kida, a uvjetovana je statusom, važnosti, prihvaćanjem, prepoznatljivošću, kvalitetom (koja nekada i nije presudna) i samopouzdanjem. Hrvatska je na domaće i strano tržište otisnula nekoliko snažnih imena koja se već stotinu godina nalaze u našim domovima. Brendovi poput Vegete, Francka, Bajadere, Mikada, Pelinkovca, Mlinara, Osječke pivovare, Croatia osiguranja, opstaju unatoč problemima koje nameću tržišne promjene. Ideja “kupujmo hrvatsko” zaživjela je na domaćem tržištu i u očima potrošača, iako je konkurencija vrlo jaka”, napominje Lea Brezar, napominjući da ni Milka, vladar slatkog svijeta, nije uspjela u potpunosti zasjeniti snagu “Krašovih” ili “Zvečevih” slatkiša.