Na ogroman posao koji je sklopila grupacija PPF-a s međunarodnim telekomunikaciijskim gigantom Emirates Telecommunication Group Company (na tržištu poznat kao Etisalat) i u okviru kojeg je za rekordne, približno 52 milijarde kruna prodala tijesni većinski udio u PPF Telecom Groupu, baca mrlju žalba bivših malih dioničara društva O2 i CETIN.
Oni su se dopisom obratili spomenutoj kompaniji Etisalat iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kako bi je upozorili na neetičko postupanje PPF-a prilikom istiskivanja malih dioničara, čije udjele potom PPF puno povoljnije prodaje novim investitorima, piše protext.cz.
Dopis je u Dubai otišao još tijekom pregovora PPF-a s Etisalatom. Medijski zastupnik malih dioničara O2 i CETIN Tomaš Hajek upozorava da se sa strane tvrtke PPF radi o istom scenariju kao prilikom predprošlogodišnje prodaje trideset posto udjela u kompaniji CETIN singapurskom državnom fondu GIC.
Potisnuti po minimalnoj cijeni, iscrpljeni i prodani višestruko skuplje
Čitav proces je počeo 2014. godine kada je grupacija PPF Petra Kellnera kupila većinski udio u telekomunikacijskom društvu O2 od španjolske kompanije Telefónica. Godinu dana kasnije PPF je, usprkos otporu manjinskih dioničara, podijelio O2 na dvije nezavisne kompanije – CETIN i O2. Društvo CETIN je potom povukao s burze i u potpunosti preuzeo kontrolu nad njim, kada je potiskanjem dioničara u siječnju 2016. godine isplatio iznos od 172,40 kruna po akciji. Drugo društvo O2 je deklarativno i dalje ostalo na praškoj burzi. Za potvrdu svojih riječi i umirivanje investitora je čak 2017. godine prodao financijeru Pavelu Tykaču 3% dionica O2. Prema tvrdnjama PPF-a transakcija je povrh svega trebala doprinijeti povećanju trgovanja dionicama O2. To se nije dogodilo. Nakon više od četiri godine pokazalo se da je sve bilo samo naizgled: Tykač je prodao dionice O2 nazad PPF-u, a grupacija je potom ponovila isti scenarij kao s CETIN-om. Male dioničare je usprkos njihovom otporu potisnula, kako se kasnije potvrdilo, opet znatno ispod osnovne vrijednosti dionice po cijeni od samo 270 kruna. PPF je naime iskoristio rupe u zakonu gdje cijenu potiskivanja nije utvrdio na osnovu nezavisne procjene vještaka.
Mali dioničari CETIN i O2, koje zastupa Tomaš Hajek, zbog potiskivanja iz ovih kompanija sude se, a napali su i prodaju udjela u firmi singapurskom fondu GIC. Dioničari potisnuti iz CETIN-a na osnovu mišljenja vještaka zahtijevaju doplatu u visini od 75 kruna po dionici, a u slučaju O2 za 85 kruna po dionici, plus kamate.
PPF je pritom u međuvremenu potvrdila kako je povoljno i jeftino dane kompanije dobila. Nakon potpunog preuzimanja kontrole nad kompanijom O2 je potom s dobiti od preko 13 milijardi kruna preprodala u grupaciji kćer firmu O2 Slovakia. Iz O2 je također isplatila dobiti iz prethodne financijske godine, do kojih već nije pustila ni male dioničare. Kako je nedavno upozorio ekonomski portal Kurzy.cz, zajedno s emisionom premijom i nestandardnom isplatom zaloga udjela u dobiti PPF je iz O2 prošle godine izvukla ukupno preko 27 milijardi kruna. Preračunato na dionice radi se o 90 kruna po dionici O2 i s novom dobiti sad PPF dalje preprodaje spomenutu kompaniju O2 Slovakia u okviru paketa drugih telekomunikacijskih akcija spomenutoj grupaciji Etisalat.
Vezano za CETIN je dalje moguće sjetiti se značajne transakcije s početka 2022. godine kada je PPF dovršila ranije ugovorenu prodaju 30% udjela singapurskom državnom fondu GIC za 1,411 milijardi eura što je odgovaralo iznosu od 35 milijardi kruna. Doduše, radilo se već o udjelu u čitavoj grupaciji CETIN koja osim aktive u Republici Češkoj obuhvaća također slične aktive u još tri zemlje, ali nakon preračuna odnosa pojedinačnih dobiti EBITDA za 2021. godinu bi cijena jedne dionice češkog CETIN-a iznosila 230 kruna. Znači, za 60 kruna po dionici više nego što je cijena po kojoj je PPF potisnula male dioničare.
Prema nezavisnom vještaku imenovanom od strane suda pritom je vrijednost dionice CETIN-a u vrijeme istiskanja bila čak 247 CZK. “Međutim, nužno je također vidjeti da je PPF odmah nakon potiskivanja malih dioničara isplatila iz češkog CETIN-a 104 CZK po dionici, tako da je jednu dionicu zapravo dobila za samo 68 CZK, na dividendama je došla na novih skoro 30% od ovog iznosa, a preprodajom Singapurcima je potom dobila 3,4 puta više”, konstatira Tomaš Hajek, zastupnik malih dioničara CETIN-a.
“U slučaju aktualne transakcije s Etisalat-om radi se o novom ismijavanju bivših dioničara O2 od strane PPF-a”, zaključuje Tomaš Hajek. “Opet isti modus operandi koji je korišten u slučaju CETIN-a: izvući maksimalnu gotovinu, prepakirati i preprodati”, upozorio je također na svom profilu na Twitteru, sada mreži X. Bivši mali dioničari CETIN-a i O2 su novog investitora upozorili da je neetičko ponašanje PPF-a u Republici Češkoj detaljno iznijeto u medije i da je nad njim zastao i generalni direktor Burze vrijednosnih papira Prag Petr Koblic kojeg direktno citiram: “U potpunosti razumijem ljutnju dioničara. Ne čudi me se javlja iznenađenje i nezadovoljstvo kada se tako nešto dogodi na tržištu, koje se posljednjih deset godina ponaša kao standardno zapadnoeuropsko tržište.”
PPF kao da se pokušava kriti pred nezadovoljnim bivšim dioničarima O2 i CETIN-a. Nakon preuzimanja kontrole nad firmama je, naime, dobivene dionice prenijela na svoje druge firme, tako da su prvobitno tužene firme zapravo postale prazna ljuštura. To izgleda kao bacanje klipova pod noge bivšim malim dioničarima koji se žele izboriti za svoja prava prema PPF-u.
Treba znati prošlost kako bismo se naučili za budućnost
Pokojni Petr Kelner i carstvo PPF koje je osnovao i vodio, nisu u prošlosti percipirani toliko negativno kao drugi slični financijski grabežljivci. Početkom devedesetih godina tijekom kuponske privatizacije PPF je pomoću posuđenog novca preuzela pod kontrolu desetine firmi u vrijednosti od nekoliko milijardi kruna. U tom periodu je tako nastalo puno privatizacijskih fondova u koje su građani ulagali svoje kuponske knjižice s povjerenjem da će se fondovi za njih savjesno pobrinuti. Međutim, upravnici fondovima su, zbog tadašnjih nesavršenih zakona, preuzeli kontrolu nad privatiziranim firmama, a kasnije su postali njihovi vlasnici. Ali za razliku od npr. CS Fondova, tadašnji investitori PPF-a nisu završili potpuno praznih ruku. Međutim, tijekom sudskog postupka koji je još uvijek u toku, već je bilo dokazano da su potisnuti dioničari PPF-a, ranije nositelji investicijskih kupona, dobili za svoje udjele približno puku trećinu njihove realne vrijednosti jer je prilikom njihovog potiskivanja PPF upotrijebila grubo podcijenjeno i pogrešno mišljenje kompanije EY.
PPF izigrava filantropa, ali…
Grupaciji PPF zasigurno nije moguće osporiti sposobnosti razvijanja standardnog biznisa čitavim nizom svojih firmi. Nadovezujući generirani profiti se, dakle, mogu smatrati kao moralno stečena zadovoljstva. Međutim, problem je što se još uvijek koristi poslovni model koji je razvijen još devedesetih godina: jeftino steći, izvući dobit i skupo prodati, koji je PPF-u tijekom vremena donio astronomske profite. On i dalje ostaje isti i samo se prilagođava novim društveno-političkim odnosima. Kompanija se povrh svega prezentira kao filantrop – na primjer podržava obrazovanje, kulturu ili tijekom covida spašava živote kupovinom aparata. Financijska sredstva bi u ovom smjeru trebala teći, ali iz “normalnog” biznisa. Nikako od novca koji su uštedjeli prilikom neetičkog potiskivanja dioničara dosta ispod cijene. Tako PPF stvara sliku društveno korisne, medijski neukaljane, fer korporacije na račun manjina, kod koje je puno ljudi svih generacija nabavilo dionice kako bi osiguralo starost.
Kako bi trebali ljudi, koji bi inače bili sami sposobni vrednovati sredstva i time toliko ne opterećivati mirovinske i druge socijalne sustave, ulagati novac na burzi i vjerovati u pravnu državu, kada ih ona nije sposobna zaštititi od svemoćne korporativne zvijeri?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!