Vanjska politika

Reuters

Jutros je umro Henry Kissinger. Najutjecajniji američki diplomat druge polovice dvadesetog stoljeća, realpolitičar, osoba koja je imala veliki i transformativni učinak na vanjsku politiku, kontroverzna figura, čija uloga u povijesti će ostati poznata ponajviše po američkom izlasku iz vijetnamskog rata, otvaranju vrata prema Kini i zatopljavanju odnosa prema Sovjetskom savezu. Puno će tekstova danas biti pisano o Kissingeru i njegovom nasljeđu koje je u stoljeću života, kreiralo i obilježilo više od 70 godina američke i svjetske vanjske politike.

U pozadini vijesti o Kissingerovoj smrti, ogleda se svjetska geopolitika i sudar vanjskih politika kakav dugo nismo vidjeli, i u ovom trenutku teško je biti ili vizionar ili realpolitičar. No ako promatramo politike malih koraka kojima svjedočimo u sudaru Putinove strategije koja ima za jasan cilj reartikulirati multilateralni poredak, s onime što trenutno pruža liberalni Zapad, Kissingerova smrt kao da je i simbolično označila kraj jedne ere. Svjetski lideri okupljaju se na klimatskoj konferenciji u Dubaiju u doba sumnje u međunarodnu suradnju, u doba u kojem klimatske promjene i s njima vezane teme od sigurnosti hrane, stanovanja, migracija, prolaze kroz novinske retke kao da su nešto daleko i strano, nešto što nas se ne tiče ili nešto što možemo riješiti zadovoljavajući populističke dnevnopolitičke diskurse, smatrajući elektorat uspavanom kokoši.

Kolijevka europske civilizacije, Grčka, iskusila je na svojim leđima i ovog ljeta zastrašujuće posljedice klimatskih promjena. Ekstremni vremenski uvjeti jedna su od manifestacija doba u kojem je potrebna neka nova realpolitika. Ima već neko vrijeme kako su znanstvenici upozorili da drevni arheološki ostaci na otvorenom trpe velike posljedice suša, kiselih kiša i zagađenja zraka. Među njima je i simbol Grčke – Partenon, hram na vrhu Akropole.

Ima već dva stoljeća da je britanski ambasador u otomanskoj Grčkoj, Lord Elgin, s Partenona maznuo nekoliko frizova i donio ih u Britaniju, gdje i danas stoje u jednom od središnjih dijelova British museuma i postale su poznate kao Elginov mramor ili skulpture. Godinama, one su točka prijepora u odnosima Londona i Atene, ali u stoljetnoj britanskoj kolonijalnoj povijesti nisu jedini. Od jednog od najvećih dijamanata na svijetu Koh-i-Noora, utkanog u kraljevsku krunu, donešenog iz Indije do skulptura iz beninskog carstva, sve te „relikvije“ kolonijalizma i imperijalizma sve više stežu omču oko vrata tog starog zapada, koji se u modernitetu teško odriče te i takve tradicije pa stoga kao ključni motiv i monetu za prekrajanje današnjeg svijeta upravo taj i takav stav, pristup i povijest odnosa prema tzv. trećem svijetu, iskorištava drugi, moderni imperij koji na svoju stranu i za svoju ideju želi pridobiti taj „ostatak svijeta“.

Europa je puna oštrih momaka koji igraju tu i takvu igru ili bi je rado zaigrali. Britanci, nakon što su temeljem lažnih podataka i vijesti koje su im podvaljivane u kampanji glasali za Brexit, muku muče s leadershipom. Rishi Sunak, svoj mandat temelji na politici suzbijanja migracije. Predložio je ni manje ni više nego „shemu za Ruandu“, dogovor da se neki tražitelji azila u Velikoj Britaniji šalju u tu afričku zemlju, nekadašnji dio britanskog imperija. Takvu politiku, britanski Vrhovni sud ocijenio je nezakonitom, no Sunak ne odustaje. Prije sto godina, britanski kolonijalni upravitelj Joseph Chamberlain, za progon Židova u Europi predložio je tzv. shemu iz Ugande, preseljenje dijela židovskog stanovništva u Britansku istočnu Afriku. Vremena su teška, problema je mnogo, a u tom i takvom ozračju trebao se dogoditi susret konzervativnih premijera Britanije i Grčke, sunaka i Kyriakosa Mitsotakisa. Uoči dolaska u London, grčki premijer dao je intervju BBC-u, u kojem je bio upitan i za skulpture s Partenona. „To vam je kao da je Mona Lisa izrezana na pola“, rekao je Mitsotakis, i na pola puta do Downing Streeta dobio je Sunakovo otkazivanje sastanka, nešto što se ne pamti u suvremenoj britanskoj diplomaciji. Grčka i Velika Britanija, saveznici su u NATO-u, a prije koju godinu odlučili su se na stvaranje zajedničkog sporazuma o migracijama. Uz klimatske promjene, u kojima se London želi postaviti kao jedan od svjetskih lidera, upravo su migracije, trebale biti ključna tema bilateralnog radnog posjeta. Iz Sunakovog kabineta poručili su da je Mytsotakis prekršio dogovor da se o sudbini više od dva i pol stoljeća starih skulptura ne govori. Grčka strana tvrdi da takvog dogovora nikada nije bilo te da je potpuno nerealistično bilo očekivati da se ta tema neće barem spomenuti, bez obzira što o istom nema nikakvog dogovora. Ipak, čini se da bi iza kapriciozne reakcije Rishija Sunaka mogla biti i činjenica da se njegov grčki kolega tijekom boravka u Londonu odlučio susresti i s liderom opozicije Sir Keirom Starmerom, za kojeg sva istraživanja javnog mnijenja u Britaniji govore kako bi mogao biti novi premijer, a koji je izjavio da ako se British museum dogovori s Muzejem Akropole u Grčkoj, ne bi imao nikakvih problema da se dijelovi partenonskog friza vrate u Atenu ili se pozicije reartikuliraju pa se oko ostalih grčkih artefakata u britanskim muzejima, utvrdi se da je riječ o posudbi Grčke Britaniji. U doba „kulturnih ratova“ i politike koja je na Otoku dovela do izlaska iz Europske unije, pitanje je koliko uopće ta tema može igrati u političkoj utrci u kojoj se, prvi put od Brexita, Konzervativcima ljulja stolica. Britanski mediji čereče Sunaka, jer kažu, britanska diplomacija treba biti na putu stvaranja prijateljstava, a ne prekidanja veza. Finacial Times slučaju je posvetio cijeli urednički uvodnik ustvrdivši kako je riječ o diplomatskom faux pasu koji se dogodio samo dva tjedna nakon što je u vladu kao šefa diplomacije uveo Davida Camerona, bivšeg premijera, koji je omogućio referendum o Brexitu. Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske Unije, trebao je označiti početak „Globalne Britanije“, velikog povratka na svjetsku pozornicu. Tako je barem mantrao Boris Johnson, jedan od arhitekata Brexita. Financial Times ocjenjuje kako je Sunakov potez pokazao kako Britanija još nije spremna na ozbiljan samostalni posao u vanjskoj politici.

U doba velikih geopolitičkih previranja i dominantno starih lidera velikih sila SAD-a, Kine i Rusije, smrt stogodišnjeg Kissingera možda je i još jedna poruka. Osoba koju su jedni nazivali herojem, drugi zločincem, bio je strateg i autor onoga što se zvalo vanjskom politikom. U posljednjih dvije godine, dao je brojne intervjue svjetskim medijima i sam pisao o ključnim izazovima čovječanstva. Iznad svih vidi pitanje mogu li se SAD i Kina sporazumjeti u doba umjetne inteligencije. Za to im je dao maksimalno pet do deset godina.

Dok se prijepori današnjice koja srlja prema nepoznatoj budućnosti kojoj treba suradnja i kompromis, vode oko identitetskih pitanja prošlosti, kližemo u propast. Kissinger je jednom rekao kako nedostatak alternativa pročišćava um u trenu. Pitanje je, postoje li još umovi…

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!