Umorni od bezuspješnih pokušaja da usvoje dijete u Hrvatskoj, neki se parovi odluče na posvajanje u inozemstvu. Nastavno na vijest da je osam hrvatskih državljana u pritvoru u Zambiji zbog sumnje u valjanost dokumenata o posvojenju bavimo se temom opasnosti od zlouporabe. Gošća Novog dana bila je osnivačica udruge posvojitelja Adopta, Diana Topčić-Rosenberg.
Podsjetimo, osam Hrvata uhićeno je u Zambiji zbog sumnje u trgovinu ljudima. Hrvati su uhićeni 7. prosinca. Planirali su posvojiti djecu. Lokalne vlasti potvrdile su da su uhitili četiri para hrvatskog podrijetla nakon dojave koju su dobili, da dokumenti o posvajanju koje su izdale kongoanske vlasti izgledaju kao da su falsificirani.
Policija provjerava autentičnost dokumentacije. Djelatnik Veleposlanstva RH u Pretoriji posjetio je pritvorene hrvatske državljane te im pružio adekvatnu konzularnu pomoć. Razgovarao je, također, s nadležnim tijelima Zambije o navedenom slučaju.
Veliki nesrazmjer onih koji žele posvojiti dijete i djece koja se mogu posvojiti
Diana Topčić-Rosenberg kaže kako postupak posvojenja u Hrvatskoj nije težak sam po sebi te kako se prvi korak da dobijete procjenu da možete pbiti posvojitelj traje jako kratko i dosta je jednostavan. “Ono štoi je kod nas problem je veliki nesrazmjer onih koji žele posvojiti dijete i djece koja se mogu posvojiti”, kaže Diana Topčić-Rosenberg.
Svake godine, naglašava, javlja se sve više osoba koji se odlučuju na posvojenje, u odnosu na broj djece koja se mogu posvojiti. “Onda se određeni broj ljudi oslučuje na posvojenje iz inozemstva. Većinom putem anegdotalnih informacija, koje pročita ili čuje ili mu se jave ljudi koji su posvojili u drugim državama. Jedna od bitnih stvari koje treba znati kad se ljudi odluče na posvojenje iz drugih država je to da je Hrvatska potpisnica Haške konvencije o posvojenju. To znači da mi ispunjavamo uvjete i trebali bismo paziti da posvajamo iz zemalja koje su također potpisnice te konvencije, jer je u tim državama smanjena mogućnost trgovanja djecom”, objašnjava Diana Topčić-Rosenberg. Ističe da je izuzetno važno da to znaju ljudi koji se odluče na posvojenje.
Kaže i kako Haška konvencija određuje da svaka zemlja potpisnica mora osnovati središnje tijelo koje će pratiti kako rade agencije za posvajanje, a da je Hrvatska to jako loše uredila. “To središnje tijelo u pravilu su neke državne institucije, a kod nas je to resorno ministarstvo i u ministarstvu postoji manji odjel koji se bavi međunarodnim posvajanjem. Za razliku od nas, većina zapadnih zemalja je dio ingerencije predalo za dio poslova na druga tijela”, kaže Topčić-Rosenberg i dodaje da u drugim državama postoje agencije koje onda koji osiguravaju dio podrške i obavljaju dio poslova koje olakšavaju osobama posvajanje iz inozemstva.
Naglašava kako takve agencije surađuju s drugim agencijama u inozemstvu oko posvojanja djece.
“Situacije u afričkim državama su jako volatilne”
Naglašava kako upravo zato što ne postoji takva jedna udruga ili agencija, dosta osoba, kad se odluči na posvajanje djece iz inozemstva oslanja na informacije koje dobivaju iz nekakvih grupa na zatvorenim forumima. “Međutim, situacije u afričkim državama su jako volatilne i stvari se jako brzo mijenjaju”, ističe.
Osvrnula se na slučaj naših parova koji su trenutno u zatvoru u Zambiji zbog sumnje u trgovanje ljudima.
Rekla je kako se u ovom specifičnom slučaju radi o tome da su posvojena djeca iz Konga. “Kongo je država u kojoj vlada strašno siromaštvo, s jako niskim stopama poštovanja ljudskih prava, pogotovo djece. Veliki broj djece ostaju bez roditelja zbog bolesti, prvenstveno zbog AIDS-a.
Siromaštvo koje vlada u biološkim obiteljima i sirotištima u kojima je jako veliki broj djece je strašno i naravno kad ljudi čuju sve to imaju potrebu nešto napraviti. No, Kongo do ove godine nije bio potpisnik Haške konvencije o posvajanju, što znači da nije postojao ni minimum garancijskih mehanizima i da postupak nije bio transparentan. Kongo je zbog optužbi za trgovanje djecom 2013. godine zabranio usvajanje djece iz inozemstva. To znači da legalno nitko ne može posvojiti djecu iz Konga”, objašnjava.
Kaže kako su prema neslužbenim informacijama naši sugrađani na posvajanje išli preko odvjetnika čije kontakte su dobili preko raznih foruma i dodaje da su iznosi poprilično veliki. “No, ono što je bitno znati da ako ti se netko predstavi kao advokat i kaže vam da vi po dijete trebate doći u drugu državu, a ne u Kongo, da su to situacije u kojima se trebaju upaliti alarmi da u tom postupcima nešto nije u redu”, kaže Diana Topčić-Rosenberg.
“Usvajanje iz inozemstva vodi Ministarstvo rada i socijalne politike”
Ako želite usvojiti dijete iz inozemstva, formalno bi se prvo trebali javiti Ministarstvu rada i socijalne politike u odjel koji se bavi međunarodnim posvojenjem. “Znam mnogo ljudi koji su pokušali nešto napraviti putem tog jedinog formalnog tijela u Republici, međutim, nema tu puno odgovora”, kaže Topčić-Rosenberg i dodaje da ministarstvo kad mu se javi zainteresirana osoba za posvajanje iz inozemstva jedino proslijedi dokumentaciju središnjem tijelu te druge zemlje.
“Naravno da je to nedovoljno”, kaže Topčić-Rosenberg i kaže kako se druge zemlje potrude da se dobiju sve informacije, pobrinu se za pravni dio porcedure, pa čak i putovanje da se dijete upozna, a zatim vode i praćenje što se s tim djetetom događa.
Topčić-Rosenberg govorila je i o broju posvojenja u Hrvatskoj koji se kreće oko 100-150 djece godišnje.
“Ono što se posljednjih godina događa je da se povećao broj posvojenja, ali još nismo prošli broj od 150 djece”, kaže i ddodaje da su se postupci ubrzali, kontrole su veće, ali kako pravosudni dio još uvijek nije dobro osviješten o potrebama djece pa još uvijek često daju priliku biološkim roditeljima iako to ne bi uvijek trebalo.
Komentirala je i neke kontroverze oko otklanjanja bioloških prava roditelja nad djetetom, poput onog da je dovoljan samo jedan kontakt u šest mjeseci s djetetom kako bi prava ostala. Također, rekla je da u Centrima za socijalnu skrb rade sposobni ljudi koji znaju prepoznati stvarne potrebe djeteta, ali i kapacitet roditelja da poprave svoj život da im se dijete vrati.
“Ako izuzimate dijete iz obitelji, morate dati mogućnost roditeljima da se ‘poprave’. Znači da ako nemaju dovoljno kompetencije da odgajaju djecu, pa zanemaruju dijete, onda bi ih trebalo pozvati na neki tečaj, gdje bi ih sustavno učili što je dobar način odgoja djeteta. Ili ako su ovisnici pomoći im da se nakon odvikavanja zaposle i slično”, kaže Topčić-Rosenberg i dodaje da naši Centri nemaju gdje poslati te ljude i nemaju mehanizme da se sami poprave na nekim tečajevima roditeljstva.
Diana Topčić-Rosenberg kaže kako je period koji djeca čekaju na posvojenje predugačak u Hrvatskoj.
“Mislim da je važno pokazati empatiju koji se odlučuju na posvajanje djece s poteškoćama, s obzirom da vidimo roditelje da prosvjeduju ispred zgrade Vlade, kad znamo da ne postoji dovoljno sustavne podrške u Hrvatskoj”, naglašava i dodaje da ne možemo očekivati od ljudi da preuzmu odgovornost za djecu za koju ni mi kao društvo nismo spremni.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
