Alan Sumina, bivši vlasnik Nanobita, za Forbes otkriva gdje ulaže milijune dolara koje je zaradio
Alan Sumina i Zoran Vučinić prije nepune četiri godine prodajom gaming tvrtke Nanobit ostvarili su jednu od najvećih prodaja u hrvatskom IT-u. Nakon što je tvrtku pripremio na svoj odlazak, Sumina je dosta putovao i bavio se investicijama. Sada najavljuje svoj povratak u IT pokretanjem nove gaming kompanije. Za Forbes Hrvatska razgovarao je o svojim iskustvima u Nanobitu, tehnologiji, ulaganjima i drugim temama.
Prodaja Nanobita bila je jedan od financijski najuspješnijih exita u hrvatskom IT-u. Vučinić i vi zaradili ste više od 100 milijuna dolara, a dio podijelili i najzaslužnijim zaposlenicima. Je li vam prodaja bila cilj od osnutka ili je priča slučajno završila u tom smjeru?
To je bio jedan dugi put od 12 godina i u tom periodu su se mijenjali ciljevi. Prvotni cilj nije bio stvoriti firmu koju ćemo prodati, nego jednostavno raditi ono što volimo i što nas je intrinzično zanimalo – programiranje i stvaranje samostalnog proizvoda.
Put nas je odveo u tom smjeru. Kako je putovanje trajalo 12 godina, ciljevi su se mijenjali i pred kraj – nakon 9-10 godina smo počeli razmišljali o exitu, jer smo vidjeli da se cijela industrija značajno promijenila i da Nanobit dosegnuo neku veličinu kad se moraju kupovati druge firme ili se prodati nekome.
Promjena u industriji dovele ih do prodaje
Što se promijenilo?
Da bi dalje rastao, natječeš se s čitavim svijetom oko plasiranja oglasa za igru na društvenim mrežama, a to funkcionira po principu aukcije. Tko plati više, njegov oglas se prikazuje. Puno tvrtki koje imaju novce fondova rizičnog kapitala neprofitabilno troše, zbog čega je teško premašiti njihove ponude. To može rezultirati gubljenjem novaca, što netko tko sam sebe financira ne može podnijeti. Za postizanje volumena je potrebna ogromna količina novaca.
Osim toga, Apple je 2021. godine (nakon što je firma već prodana, op.FH.) uveo ograničenja o mogućnosti praćenja efikasnosti oglasa, što je rezultiralo nepreciznim targetingom i težom akvizicijom korisnika. Nakon Covida cijela industrija je bila u blagoj recesiji, jer su igrači više zainteresirani za real life experiences (iskustva u stvarnom životu) nego za igre. To je privremeno, ali je dovelo mobile gaming u stagnaciju.
Je li prodaja bila jedina opcija?
Imali smo alternativnih ideja poput IPO-a na Londonskoj ili Stockholmskoj burzi, ali to se činilo velikim zalogajem, s obzirom da bi bili prva hrvatska firma koja bi to napravila. Zaključili smo da bi prodaja bila najbolja, a sad vidimo da Nanobit i dalje dobro funkcionira i da su svi zadovoljni.
Vratimo se na vaše igre kojima dugujete uspjeh. Riječ je o specifičnom žanru igara prvenstveno namijenjenom ženskoj publici. Jedna od kritika koje sam čuo je da ste igre stvarali kopirajući u određenom postotku neke druge igre na tržištu. Je li vaš model bio kopiranje uspješnih igara?
Mi smo napravili preko 25 igara i neke od njih su inspirirane drugima, ali bih rekao da je to nečiji površni pogled na stvari. Da pokažete mojoj mami neku First Person Shooter igru, sve bi joj izgledale isto. Postoji razlika između uspješnih i neuspješnih igara.
Mnoge naše igre bile su originalne i prve. Hollywood story je trebala biti brendirana pomoću Katy Perry ili Rihanne, ali je bilo preskupo. U međuvremenu je izašla igra s Katy Perry koja je propala.
Inspirirali smo se onim dostupnim na marketu. Imali smo i neke izuzetno inovativne igre koje nisu prošle.
Na nekim fenomenalnim produktima nismo ništa zaradili
Jeste li imali uzore među drugim gaming kompanijama?
Nintendo je bio uzor, ali nismo radili takav tip produkata, teško je stvarati i hardver i softver. Imali smo neke druge uzore koji su bili bliži – gaming kompanije iz SAD-a. Našli smo inspiraciju i u kompanijama kao što su Zynga i Storm8.
Jeste li i sami igrali Nanobitove igre?
Neke da, neke ne. Cheftown sam osobno radio, užIvao radeći i igrao. Neke poput Angry Monstersa nisu bile komercijalno uspješne. My City je bila relativno uspješna, ali nije doživjela popularnost. Neke igre više voliš, neke manje, ali da bi firma opstala moraju biti komercijalno uspješne. Imali smo i neke fenomenalne produkte koji nisu ništa zaradili.
Teško je reći što je recept. Našu prvu aplikaciju Tap and Track od koje je sve počelo i Zoran i ja smo koristili opsesivno. Bila je namijenjena praćenju kalorijskog unosa hrane. Na njoj smo zaradili prvi novac prije nego smo krenuli na igre.
Da krećete ispočetka, što bi drugačije napravili?
Radili smo puno grešaka, ali bez njih ne bi ispalo kako je ispalo. Možda bih si poručio da se malo manje živciram. Winston Churchill jednom je rekao: „Uspjeh nije konačan, neuspjeh nije fatalan. Hrabrost stalno ustrajati je ono što se računa.“
Ja bih rekao da smo bili naivni i mislili da će Nanobit biti lifestyle biznis i prvih 5-6-7 godina nismo razmišljali o prodaji tvrtke. Da jesmo, možda smo mogli brže sve to napraviti ili optimiziranije. Nismo očekivali da će se industrija promijeniti.
Jednom prilikom prije možda 7-8 godina sam bio u Nanobitu i ostao iznenađen dojmom vrlo ozbiljne firme. Gaming tvrtke ponekad se percipira kao ležerne i neozbiljne.
Moj i Zoranov karakter je takav da smo ozbiljni u poslu na način da se držimo dogovora, imamo jasna očekivanja od ljudi i jasan cilj – koji se mijenja kako se mijenja firma. Za revizore smo uzimali nekoga iz velike četvorke jer lakše spavam kad su stvari posložene i čiste. Nisam „lako ćemo“ tip, brinem oko nekih gluposti koje nisu bitne. U poslu se držim dogovora i imam jasna očekivanja, to dolazi iz našeg karaktera.
Još jedna stvar: Krenuo sam s Nanobitom iz frustracije jer sam 2008. i 2009. godine radio za domaće poduzetnike koji nikad nisu platili na vrijeme. Čekao sam mjesecima da plate iako sam obavio svoj posao. To me toliko frustriralo, da sam rekao nikad se neću tako odnositi prema drugima. Ni prema ljudima ni prema poslu.
To opet ne znači da smo bili prekruti prema ljudima, ja bar želim tako vjerovati.
Kako ste proveli vrijeme nakon prodaje firme?
Prve dvije godine nakon prodaje ostao sam na poziciji CEO-a i pripremao firmu za svoj odlazak. Moj posao je bio počistiti u kući prije dolaska novog CEO-a (Ivana Murata, op.FH.) Nakon toga godinu dana sam dosta putovao, istraživao, uređivao stan, direktno i indirektno investirao, uzeo psa…
Vrijednost dionica koje smo dobili pala je 85 posto
Jeste li vidjeli promjenu u ponašanju drugih nakon prodaje? Utječu li financijske razlike na udaljivanje od prijatelja s obzirom da si možda ne mogu priuštiti što i vi? Utječe li to i na pojavljivanje nekih drugih koji se žele „ugurati“ u vaš krug?
Hrvatska je premala za tako nešto, možda je to tako u Americi. Družim se s ljudima s kojim sam se družio i prije. Nečiji network mi nikad nije bio okosnica. Činjenica da na putu ili kod izlazaka ne mogu svi moji prijatelji plaćati što i ja, nije se negativno odražavala na naša prijateljstva. Svako počasti nečim što je u skladu s njegovim mogućnostima i sve dobro funkcionira. O tome ni ne razmišljamo.
Zatvoreni krugovi su specifičniji za Ameriku. Oni i kupuju nekretnine kako bi bili u odgovarajućim krugovima, u Hrvatskoj nemam osjećaj da je to slučaj. Ne bih rekao da se društvo segmentiralo.
Koji su vam financijski planovi? Je li ideja trošiti i osigurati lagodan život, zaraditi što više…?
Novac doživljavam kao utility (sredstvo) koji omogućava da ne morate razmišljati koliko potrošite na hranu, gorivo i putovanja, ali ne može pružiti sreću. Ona je u međuljudskim odnosima. Bitno mi je i da su ljudi oko mene i da im je dobro – roditeljima, bratu… Nije mi cilj maksimizirati bogatstvo, ali mi jest cilj biti samostalan i ne ovisiti o drugima.
Jeste li ulaganjima povećali bogatstvo nakon prodaje firme?
Ne. Jedan dio novaca dobili smo u dionicama (Stillfronta – tvrtke koja je kupila Nanobit, op.FH.), koje su u međuvremenu pale 85 posto. Ja sam optimističan i mislim da će se bar nešto vratiti. Bilo je nekoliko takvih padova u cijelom IT-u. Uzrok je rapidno dizanje kamatnih stopa – mnoge su se tvrtke zadužile kad su kamate bile niske. Rast se nije dogodio kako je bio projiciran, cijela industrija je u padu.
Jeste li morali dobiti dio novca u dionicama?
Nismo mogli birati, to je bila struktura deala, manje od 30 posto je u dionicama. Znali smo da bi vrijednost mogla pasti, ali ne baš toliko. Odvjetnik iz Engleske nam je prije sklapanja dogovora rekao da u obzir trebamo uzeti bismo li njime bili zadovoljni čak i da dionice odu na nulu. Uskoro ističe rok unutar kojeg ih nismo smjeli prodati, ali to naravno ne planiramo ni sad kad im je vrijednost niska.
Ulagao u dionice, ne vjeruje u kripto
S obzirom da dolazite iz svijeta IT-a koji dobro razumijete, jeste li aktivno ulagali i u razne IT projekte?
Bilo je puno projekata i shvatio sam da bude previše materijala i da ne mogu sam proći kroz sve to. Dao sam novce SQ Capitalu i dio sam njihovog savjetodavnog odbora. Ne da mi se uložiti u puno firmi. Probao sam, ali to nije za mene. Za kvalitetno ulaganje morate imati i odvjetnika i financijaša i ciljano „posprejati“ novce u 10 do 20 kompanija. Nakon mjesec-dva sam se umorio. Meni se ne da održavati puno sastanaka s ljudima, a po prirodi sam introvert pa više volim da netko drugi to radi. Neke stvari ne znate sviđaju li vam se ili ne dok ne probate. Mnogi su dolazili i s nerealnim očekivanjima.
Osim toga, jedan sam od od investitora u Futura Partners koji je kupio polikliniku Sintezu, a imam još neke prilike koje razmatram. Kad osobno investirate morate na puno mjesta ‘posijati’ novce. Nisam sretan s tim. Jako je teško napraviti kvalitetan due dilligence za 10-15 firmi.
Dionice tvrtke NVIDIA u koju sam ulagao su bile uspješne, kao i neka ulaganja u domaće kompanije. Ali moj horizont ulaganja nije godina-dvije, gledam gdje će nešto biti za pet ili deset godina.
Na Zagrebačkoj burzi direktno investiram u raspon koji seže od hrvatskih turističkih kompanija pa sve do Končara. Osim u spomenutu Nvidiju, i vani sam ulagao u tipične velike kompanije poput Microsofta, Mete, neke private equity fondove… ali ću tek za 10-ak godina vidjeti ima li što od toga.
Sad je prekratki priod da kažem koji je stvarni efekt. Jedna od najboljih investicija je bila kupnja stana prije korone. Tad se već pričalo da su nekretnine precijenjene, a sad su puno skuplje.
Jeste li se malo educirali o ulaganjima prije nego ste počeli s njima?
Da, među knjigama preporučujem Inteligentnog investitora Benjamina Grahama, te Slučajnu šetnju Wall Streetom Burtona Malkiela – po meni dvije odlične knjige za svakoga tko planira investirati. Pratim Economist i Bloomberg, ali to su više sintentizirana znanja.
Što mislite o kriptu?
Nisam neki veliki fan kripta, na panelima sam već govorio da je 90 posto projekata u kriptu neki scam. Stvarno je puno toga bilo takvo, ali to ne znači da bitcoin neće vrijediti 10 puta više za 10 godina. Problem mi je da su puno ljudi u kriptosvijetu fanatici, pa je teško argumentirano pričati o temi. Doduše, nema ni zlato nekakav utility (primjenu) pa isto vrijedi. Ja ne investiram ni u zlato ni u bitcoin.
U planu skoro pokretanje nove gaming kompanije
Razmišljate li o novim projektima? Neki IT poduzetnici poput Damira Sabola išli su iz jednog uspješnog projekta u drugi.
Sabol mi je bio inspiracija, a i Nenad Bakić.
Ne vidim se samo kao hands off investor (investitor koji nema aktivnu ulogu u investicijama, op.FH.), više me zanima graditi stvari, cilj mi je opet pokrenuti kompaniju, koja ne mora nužno biti veća od Nanobita. Zanimljivo mi je stvarati, paralelno investirati, moje veće zadovoljstvo je u stvaranju. Želim vjerovati da sam mlad i da još dosta toga stignem.
U novu kompaniju će biti uključeni neki ljudi koji su otišli iz Nanobita, bude li sve po planu opet će biti u sferi gaminga. Pokušao raditi neke druge stvari, ali pokazalo se većim zalogajom nego sam mislio. Primjerice solarna elektrana u Hrvatskoj s (suosnivačem Infinuma i Productivea op.FH.) Tomislavom Carom, ali nismo uspjeli jer se stvari ne rješavaju brzo kao u IT-u. Ogromni kapitalni projekt bez podrške lokalne uprave ne može zaživjeti, a mi nismo netko tko ima najbolje kontakte i veze da se to ostvari.
S novom kompanijom smo mislili početi u prvom mjesecu, ali se produžilo. Imamo najviše ekspertize koju možemo na dobar način upotrijebiti. Isto bismo razvijali mobilne igre, ali drugačiji tip žanra. Više je pitanje što će upaliti na tržištu, dvije godine planiramo eksperimentirati s prototipima. Iskustvo mi pokazuje da ideja ne garantira uspjeh.
Gledajući neke hrvatske IT firme, stekao sam dojam da je uvijek dobro uhvatiti prvi vlak i početi raditi s nekom tehnologijom još dok nema puno konkurencije i stručnjaka za nju. Je li to točno?
U načelu da, ali ima i iznimaka. Uzmem li za primjer kripto – očekivalo se puno, ali svi koji su nešto radili u kriptu nekako ga više ne spominju. Obilježen je nekim skandalima i prijevarama, ostat će, ali neće biti toliko ‘hot’.
Umjetna inteligencija mogla bi donijeti tektonske promjene
Koje područje po vama ima potencijala?
Umjetna inteligencija. Konkretno – primjena umjetne inteligencije na specifične domene poput zdravstva, obrazovanja, recruitinga… Tu su potencijalno moguće tektonske promjene i revolucije. Treba se povezati sa stručnjacima iz tih domena, kako bi umjetna inteligencija mogla pomoći u rješavanju konkretnih problema.
Umjetna inteligencija može smanjiti proces razvoja novih igara kroz generiranje velike količine grafike u relativno kratkom vremenu. Treba paziti da se ne producira junk. Umjetna inteligencija neće napraviti igru, ali umjesto 10, možda je dosta imati 2-3 artista.
Što bi savjetovali drugima?
Jedan savjet bi bio „Morate krenuti što prije“. I meni je teže krenuti s novom kompanijom, ali kad krenete otvara vam se cijeli spektar mogućnosti za koji niste imali ideju.
Drugi savjet bio bi „Stvari će se promijeniti brže nego očekujete“. Ako gledate AI koji dolazi, pitanje je kako će nam život izgledati za pet godina.
Tu ću stati. Vjerujem da imam iskustva u gamingu, ali ne volim davati savjete. Pametniji od mene su napisali puno dobrih knjiga koje se isplati pročitati.
