Putin

Reuters / N1

Noć je, vidi se kako na kremaljskoj kupoli stoje dvije osobe, kad odjednom nešto bljesne i istog trena ugasne. To je ono što se vidi na snimci diseminiranoj po društvenim mrežama, za koju službena Moskva kaže da je napad na središte ruske vlasti i neuspjeli pokušaj atentata na Vladimira Putina bespilotnim letjelicama. Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev poziva na "eliminaciju Zelenskog i njegove klike", kao odgovor na "teroristički napad".

Zelenski iz Helsinkija, gdje se sastao s čelnicima nordijskih europskih država, odgovara: “Nismo napali Putina. Neka se sud bavi njime. Mi se borimo za naš teritorij, branimo naša sela i gradove. Mi ne napadamo ni Putina ni Moskvu.“

Analitičari i stručnjaci za rat, Rusiju, Ukrajinu, Putina i Putinologiju, raspisali su se o tome kako Moskva traži izgovor za gubitke na frontu, za okončanje rata, pišu i o tome kako je sada dan carte blanche kremaljskom režimu da likvidira Volodimira Zelenskog koji se kroz godinu i nešto rata pokazao kao najsuvereniji, najsuvremeniji i najrazložniji predsjednik kojeg smo imali prilike vidjeti u dvadesetom stoljeću u izvanrednim okolnostima.

Bliži se Dan pobjede, praznik koji je Putin u propagandnoj križaljci kojom grabi do besmrtnosti, prisvojio kao legitimaciju isključivo ruskog trijumfa na kraju Drugog svjetskog rata te kao crvenu krpu kojom kao tiranin suvremenog doba maše pred licima svih onih koji mu se suprotstave u zemlji i inozemstvu. Jer oni su fašisti, nacisti, on nije.

On je Vladimir Putin. Čovjek koji je osmislio novi oblik vladavine i nazvao ga po sebi.

Više od dva desetljeća na vlasti, Vladimir Vladimirovič Putin sve je samo ne „mali, podli psihopat“. Osoba koja je podredila državu sebi.

Potpuno koncentrirala vlast bez ikakve kontrole i opozicije. Persona koja je ubijala ljude otrovom u inozemstvu i kući. Koja je u Sibir slala oponente bili oni rap pjevači ili tajkuni koje je njegov sistem vlasti stvorio. Lik kojem su na proslave dolazili hollywoodski glumci i pjevači, a kojem su, iako je od 2008. pokazao sklonost nepoštivanju međunarodnog prava napadom na Gruziju, vođe demokratskog svijeta dolazile na Olimpijske igre u Sočiju ili nogometno prvenstvo diljem države u nekoliko vremenskih zona.

Kratkovidna Europa živjela je tako uljuljkana u prividnom polustoljetnom miru koji u historijskim razmjerima i ne znače puno. U prividnom miru u kojem je taj saveznik i osloboditelj Europe, ta Moskva koja je uvijek kroz stoljeća čeznula za reformom i priznanjem kao europske zemlje, ali i približavanjem Parizu ili Berlinu. Moskva čijim su bolesno bogatim oligarsima europske prijestolnice postale rezidencijom, bankom ili nekretninskim poligonom. Vladimir Putin stvarao je sustav koji je danas personificiran pod imenom putinizam. U njemu nema ničega romantičnog. Nikakvog antifašizma, antikolonijalizma, nikakve čvrste ruke i sustava koji jamči sigurnost i novi multipolarni poredak.

S velikim barbarstvom teško se suočiti, a kroz njega je lako manipulirati. Na branik početka rata Putin stavlja mlada ruska lica sa slovom Z na prsima, na bojište kao najamne radnike šalje Tadžike ili Turkmene da kopaju rovove u luhanskoj ilovači, na prve linije u borbi za mjesto zvano Bahmut šalje plaćeničku vojsku koja nemilosrdno nadire kao u video-igrici zombiji. Život ne vrijedi ništa u grubom i surovom režimu koji svakome tko nešto kaže prijeti višedesetljetnom zatvorskom kaznom. Život ne vrijedi ništa u prostranstvu koje seže od Kavkaza do Vladivostoka. Život je samo jedan. Onaj Vladimira Putina koji mora trajati. Jer nitko ne zna što je taj dan nakon. Dan kada Vladimira Putina više ne bude. Skupina ruskih intelektualaca, oporbenjaka u izbjeglištvu objavila je ovaj tjedan apel o Rusiji nakon Putina. Poziv za normalizacijom društva i države na dva kontinenta. Države koja je golema i velika i važna, a postala je bezlična, država kojoj se briše identitet samo i isključivo zbog jedne osobe koja je postala državom. Zbog Vladimira Putina. Tjeralica Međunarodnog kaznenog suda natjerala je predsjednika Južnoafričke Republike da izgovori kako Putinov njegov dolazak na summit čelnika država članica BRICS-a u Pretoriji u kolovozu, značio da ga se mora uhititi. Posljednja rezolucija usvojena na Općoj skupštini UN-a ovaj tjedan stavila je i Kinu i Brazil na stranu zemalja koje su Rusiju označile kao agresora. Hoće li ili ne kišiti na Putinovoj paradi, koja je sve, ali više nikako ne znak onog vremena kada je zlo nacizma pobijeđeno? Kakva će biti Putinova Rusija do njenog kraja? Hoće li je moći biti ako se cijeli svijet ne presloži? Hoćemo li možda na koncu postati svijet Putina? Svijet jakih momaka, svijet nadzornog i autoritarnog kapitalizma, u kojem „narod“ živi dobro jer mu „gospodar“ jamči standard, a „čuva“ sigurnost, onakvu kakvu je on namjestio, a ne kakvu bi po slobodnoj volji i liberalnoj demokraciji zakon dopustio.

Je li Putin začetnik novog svijeta, povijesni intermezzo ili pokazatelj kraja svijeta koji nestaje? Kakav je i koji kraj Vladimira Putina? Povijest je pokazala da veliki i opasni zločinci na kraju pokažu da su ipak samo mali, podli psihopati.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare