Bojan Bogdanović – Junak ili gubitnik?

Hrvatska 16. velj 202311:48 > 12:21 0 komentara
Guliver images

Bojan Bogdanović čovjek je koji se rodio u krivo vrijeme. Njegovo košarkaško umijeće na njegovu je žalost previše kvalitetno za ono što mu je hrvatska košarka ponudila zauzvrat. Bojan je uvijek bio tu i uvijek davao sve od sebe, a na kraju odlazi izdan i razočaran. Piše: Bruno Roglić

Trideset i tri poena u porazu od Toronta. Ove sezone često ćete to pročitati kada se probudite i otvorite članak o novom porazu Bogdanovićevih Pistonsa, u kojima je on bio jedina svjetla točka. Upravo s ta 33 poena, Bojan je prestigao Tonija Kukoča po ukupnom broju poena (računajući playoff) i sada je apsolutni rekorder od hrvatskih košarkaša. Također, nije na odmet napomenuti kako je Bojan uvjerljivo najbolji strijelac u povijesti naše reprezentacije.

Bojan Bogdanović najbolji je hrvatski košarkaš još od vremena medalja i uspjeha, a da se rodio u vrijeme Dražena, Tonija i ekipe, zasigurno bi se ravnopravno nosio s njima. Babo se uvijek odazvao kada ga je njegova Hrvatska zvala, iza njega je čak osam velikih natjecanja, a na većini njih je Hrvatsku gurao kao pravi Sizif.

Odradio je Bojan čak pet Eurobasketa, dva Svjetska prvenstva te “one” Igre u Riju, kada smo osvojili skupinu i onda naravno ispali odmah u četvrtfinalu od Srba. Babo je na tim Olimpijskim igrama bio najbolji strijelac cijelog turnira, a na Eurobasketu 2013. izabran je u najbolju petorku turnira.

Hrvatska košarkaška reprezentacija (od 1995.) je uz loša izdanja momčadi, najpoznatija je i po brojnim igračkim otkazima. Raznorazni su se razlozi koristili kada su igrači odbijali igrati za Hrvatsku, ali Bojan nikad nije bio taj. Ako se na nekoga uvijek moglo računati, to je bio Bojan Bogdanović. Iz ljeta u ljeto, borio se za bolji NBA ugovor, ali bi se svakako odazvao na poziv svakom hrvatskom izborniku. Dolazio je čak i na kvalifikacije kad bi to NBA sezona dopuštala. Imao je samo jedan san, s Hrvatskom osvojiti medalju kao što su i njegovi uzori prije njega.

Nakon debakla u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u kojima je Hrvatska propustila drugu završnicu zaredom, Bogdanović je u izjavi netom prije početka Europskog prvenstva u rujnu najavio odlazak.

Nećemo igrati Svjetsko prvenstvo sljedeće godine, kako sada stoje stvari možda ćemo iduće veliko natjecanje imati tek za tri godine, a tada ću biti u nekim ozbiljnijim godinama. Kako trenutačno razmišljam, to je tako, ovo će biti moje posljednje prvenstvo, posljednje utakmice za Hrvatsku.”

Bojan je prije samo nekoliko dana u izjavi ponovio kako mu se stav nije promijenio i kako više neće zaigrati za hrvatsku reprezentaciju i čini se tako zaključio svoju karijeru u “kockastom” dresu. Komentari na objavu da se Babo definitivno oprašta bili su u najmanju ruku iznenađujući i osuđujući. Dio publike očito smatra da Bogdanović nije dao dovoljno i da sada kao kapetan bježi kada brod tone. Je li to zaista tako ili je Bojanu dodijeljen nezasluženi krimen kao vođi i najboljem igraču ove generacije?

Kada se analizira igra reprezentacije od dolaska Bogdanovića do danas, činjenica je da rezultati nisu za pohvalu. Par puta smo prošli u nokaut fazu, ali onda nas je odmah dočekao hladan tuš. Posebno teški su porazi od Srbije na Svjetskom 2010. i Olimpijskim igrama 2016. te poniženja u osmini finala Eurobasketa protiv Češke, Rusije i Finske (15., 17., 22.). Jedini bljesak u ovom razdoblju je četvrto mjesto koje je reprezentacija osvojila u Sloveniji 2013. Dno smo uspjeli dotaknuti s propuštanjem dva Svjetska prvenstva zaredom, a tragedija je još veća obzirom da se broj sudionika povećao na 32.

Ipak, teško je i nepošteno Bojana kriviti za bilo što. On je bio tu i pokušavao, kada nije nikome išlo znao bi “sam” dobiti par utakmica, kao što je u tom uzorku možda par i izgubio. Nevjerojatno je s kojom lakoćom je zabijao koševe na velikim natjecanjima, nerijetko bi Hrvatska nekoliko napada zaredom tražila Bojana koji bi okrenut leđima školovao protivnike. Njegovu igru krasi lakoća zabijanja koševa sa svih pozicija i iznadprosječan košarkaški IQ pa mu je to omogućilo “priznanje” što je bio naš najbolji strijelac na svakom natjecanju kojeg je igrao, a posebno se istaknuo u Riju na Olimpijskim igrama (25,3).

Bojanova klupska karijera u dosta se navrata može oslikati na reprezentativnu. Još od one Kecmanove trice u Areni, Bojan je bio predodređen da bude junak svojih momčadi. Nakon te nesretne trice, Bojan je postao puno bolji igrač i nositelj gotovo svih momčadi za koje je igrao, kako u Europi, tako i preko bare. Ipak, sudbina nije htjela da Bojan postane “pobjednik” te osim prvenstva i kupa Hrvatske i Turske, nije uzeo neki veći trofej u karijeri. U Euroligi nije imao sreće, u NBA ligi nije imao sreće da dospije do contender ekipe, a reprezentativna priča već je ispričana.

Bojan trenutno igra uvjerljivo najbolju sezonu karijere, na leđima nosi Pistonse koji pokušavaju što više utakmica izgubiti i tako si povećati šansu za Victora Wembanyamu. Svi, a najviše sam Bojan, očekivali su kako će ga tankirajući Pistonsi razmijeniti u neku od momčadi sa šampionskim aspiracijama. Ipak, do toga nije došlo te je Bojan bar za sada “zapeo” još dvije sezone u Pistonsima. Tješiti ga može činjenica kako je financijski osigurao sebe i sve oko sebe, ali Bojan zasigurno nije sretan raspletom trade deadlinea.

Bojan Bogdanović karijeru će završiti kao jedan od hrvatskih najboljih, ne samo košarkaša, već sportaša ikad. Iako ima još sezona košarke ispred sebe, šanse su solidne kako će Bojan karijeru završiti bez značajnog trofeja i bez medalje za reprezentaciju. Neki će ga u mirovinu gurati kao „gubitnika“ koji u toliko šansi nije uspio Hrvatskoj osigurati medalju nakon 20 godina suše.

Bojan je sve, samo ne gubitnik. On je oličenje sportaša koji ima gard pobjednika i koji će dati zadnji atom snage za uspjeh ekipe, kako u 65. utakmici regularne NBA sezone, tako i u polufinalu Eurobasketa. Hrvatski košarkaški savez prije svega, a onda u određenim situacijama i suigrači te izbornici, u više su navrata “izdali” Bogdanovića. U sportu gdje imate pet igrača na parketu, teško sam možete napraviti neki značajan rezultat. Hrvatska košarka zadnjih je 30 godina u toliko lošem stanju da je jednostavno “izdala” Bogdanovića i oduzela mu priliku da ode kao junak.

Ako je ovo zaista kraj, Bojanu se svi trebaju zahvaliti na svemu što je dao za reprezentativni dres i samo se zapitati što će tek biti kada njega više ne bude.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!