Spaljivanje slikovnice 'Moja dugina obitelj' na dječjem karnevali u Kaštelima za N1 komentirala je književnica i aktivistkinja Mima Simić.
Normalno da je ljubav ključna. Ne kao riječ, već kao pojam. Dok se ljubav ne prihvati, obostrana, čista ljubav, ne možemo imati uređenu državu i nasmijan narod. Ti 'ljudi' koji su spalili.. Oni pale, oni psuju, oni negoduju, oni ne vole svoje bližnje (samo misle da ih vole jer također misle da ih posjeduju).. Sebi uzimaju za pravo da oduzimaju tuđe pravo. Oni su takvi. Oni nejčešće ne putuju, ne čitaju, ne susreću niti komuniciraju sa različitim ljudima. Ne prihvaćaju ono što ne poznaju i cijeli su život zatvorenici svoje ograničenosti. Stoga, štetu su nanijeli samo sebi. Još samo jednu u nizu. Pozdrav svima, pusa, ljubav, sreća, mir :)
odlicno, ne treba vise nista dodati. Opisani u vasem tekstu prepoznat ce se a mi ostali da budemo bolji od njih, zalit ce mo ih.
Ljubav gdije se prodaje, kakvo pakiranje na kile ili litre, cijena
Nitko ne očekuje Hrvatsku Inkviziciju. Naša oružja su iznenađenje, strah, okrutnost i fanatička odanost Papi.
Tako je Mima.
E da, tako se "odgajaju" djeca, a onda će se opet jednoga dana, kada stvari eskaliraju i pojave se na YouTubeu, povesti sasvim ozbiljna rasprava o tome treba li zabraniti mobitele u školi.