Zašto Merčep nije u Polineziji?

Zašto Merčep nije u Polineziji? Izvor: N1/Shutterstock/Pixsell

Prvo je, naime, ključno pitanje – je li za zdravstveno stanje građanina Tomislava Merčepa, kakvo god da jest, zaista neophodna rehabilitacija u toplicama? Velika je, razumije se, pizdarija ako nije, pa za potrebe ovog ogleda čak ni ja, ovako zlonamjeran, u to ne vjerujem.

„Radi se o preporuci liječnika i uputnici za toplice. Mi smo, kao što inače radimo u takvim situacijama, podržali inicijativu u suradnji s Ministarstvom pravosuđa“, otklonio je ministar branitelja Tomo Medved nedoumice hrvatske javnosti, izazvane viješću da pravomoćno osuđeni ratni zločinac Tomislav Merčep već dvije godine cijelu jednu dobru osminu svoje zatvorske kazne, lijepih mjesec i pol dana godišnje, umjesto u Lipovici provodi na punom pansionu u Krapinskim toplicama. „Takav način izdržavanja kazne podržavamo ako se radi o hrvatskim braniteljima, i ako liječnici daju svoju preporuku za takav oblik rehabilitacije, a ustanove u kojima izdržavaju kaznu ne mogu pružiti takvu uslugu.“

Ministar branitelja javno je tako opalio zvučni šamar kolegama ministrima pravosuđa i zdravstva, koji Tomislavu Merčepu – ali i drugim osuđenim ratnim zločincima sa statusom branitelja – nisu u hrvatskim kaznionicama omogućili puni spa & wellness rehabilitacijski program, pa nesretnici na izdržavanje masaže, fizioterapije i plivanja u zagrijanom bazenu svake godine moraju potezati sve do Krapinskih toplica. Stvar je, ustanovit će se uskoro, još gora nego što izgleda: ne samo da „ustanove u kojima izdržavaju kaznu ne mogu pružiti takvu uslugu“ – uslugu dakle toplica, bazena, jacuzzija i profesionalne masaže – nego Merčepu i kolegama ubojicama „ne mogu pružiti“ gotovo nikakvu tu, kako se zove, zdravstvenu „uslugu“.

Ukratko, kako se dalo shvatiti iz vapaja ministra Medveda, Tomislavu Merčepu u Lipovici je gore nego u zatvoru.

Ne znam koja je točna Merčepova dijagnoza. Mene, recimo, za nju boli kurac, pa mi svejedno država ne plaća mjesec i pol dana u Krapinskim toplicama. Nije, međutim, da mene nije briga za Merčepa – ili barem da me nije briga kao što je briga hrvatsku državu i njene porezne obveznike - zbog toga što sam ja nekakvo bešćutno đubre, nego zato što njegova dijagnoza uopće nije važna za priču. Prvo je, naime, ključno pitanje – je li za zdravstveno stanje građanina Tomislava Merčepa, kakvo god da jest, zaista neophodna rehabilitacija u toplicama? Velika je, razumije se, pizdarija ako nije, pa za potrebe ovog ogleda čak ni ja, ovako zlonamjeran, u to ne vjerujem. Dapače, prilično je jamačno da jest: kao dokaz imamo „liječničku preporuku“ i „uputnicu za toplice“. Drugo je onda ključno pitanje – pomaže li građaninu Tomislavu Merčepu mjesec i pol dana godišnje u toplicama? Ovo je drugo pitanje, naslutili ste, retoričko: naravno da pomaže. Mjesec i pol dana godišnje u toplicama pomoglo bi i normalnom, zdravom čovjeku, a kamoli ne bolesniku kakav je Merčep.

Treće se ključno pitanje logično izvodi iz prethodna dva: da li bi na zdravstveno stanje čovjeka s takvom dijagnozom – kojemu je dakle rehabilitacija u toplicama ne samo dobrodošla, nego i neophodna - još bolji učinak imao boravak u toplicama od, štajaznam, tri mjeseca? Ili cijelih šest? Ili svih godinu dana godišnje? Ne postoji na svijetu doktor koji će reći da ne bi. Naravno da bi građaninu Merčepu bilo bolje da cijelu kaznu odsluži u apartmanu u Krapinskim toplicama. Ne postoji zatvorenik kojemu je - u strogo medicinskom smislu - bolje u zatvoru nego u šlafroku u ležaljci kraj termalnog bazena. Ako je tako, a tako je, ne postoji baš nijedan pojedinačni razlog da se građaninu Tomislavu Merčepu terapija u toplicama ograničava na svega mjesec i pol dana.

A ako je tako – kao što tako jest – nema nikakvog razloga da ne idemo još dalje. Bi li za zdravstveno stanje čovjeka kakav je Tomislav Merčep bilo bolje da je kod kuće, nego u zatvoru? Ne treba završiti medicinski fakultet za točna odgovor na to pitanje. Od tog mjesta više nas ništa ne priječi: bi li, recimo, bolesnom Merčepu bilo još bolje da je malo kod kuće, malo u Krapinskim toplicama, malo u apartmanu pod slamnatim krovom na pješčanoj plaži nekog od polinezijskih otoka, dakako pod dvadesetčetvorosatnom paskom medicinskih sestara u toplesu, plaćenih iz kase Zavoda za javno zdravstvo Republike Hrvatske?

Ljetovanje u apartmanu pod slamnatim krovom na pješčanoj plaži nekog od polinezijskih otoka, pod dvadesetčetvorosatnom paskom medicinskih sestara u toplesu - baš kao i brčkanje u termalnom bazenu - spada u „usluge“ koje „ustanova u kojoj izdržava kaznu“ Merčepu, nažalost, još uvijek „ne može pružiti“. Pa ako bi mu u Polineziji bilo bolje nego u zatvoru - a ovako odoka, kao medicinski laik, slutim da bi mu bilo značajno bolje – ograničavanje rehabilitacije bolesnika Tomislava Merčepa na svega mjesec i pol toplica više ne izgleda kao povlašteni tretman ratnog zločinca, već kao ograničavanje njegova prava na efikasnu medicinsku uslugu.

Nakon što smo tako ustvrdili da bi brčkanje u Polineziji za Merčepovo zdravstveno stanje bilo značajno korisnije i efikasnije od zatvora u Lipovici, gdje točno - i to bi otprilike bilo moje pitanje - između Krapinskih toplica i apartmana na polinezijskoj plaži s medicinskim sestrama u toplesu, završava skrb za njegovo zdravlje, a počinje povlašteni luksuz?

Pitanje, naime, podrazumijeva premisu da Tomislav Merčep nije ratni zločinac, već bolestan čovjek, pače branitelj. Tu premisu nisam postavio zlonamjeran ja, već dobronamjerni ministar Medved. „Takav način izdržavanja kazne podržavamo ako se radi o hrvatskim braniteljima“, izjavio je ministar, što vrlo izravno implicira da obični hrvatski zatvorenik – kakav sitni lopov, pljačkaš kladionice ili slična civilna pičkica – može samo sanjati Krapinske toplice.

Što, jasno, samo po sebi nije osobit problem: osobit je problem što Krapinske toplice mogu samo sanjati i ljudi koji imaju istu dijagnozu kao Tomislav Merčep, ali nikad u životu nisu zapovijedali vojnom jedinicom koja je mučila, poubijala i plitko zakopala pedesetak civila.

U takvoj Hrvatskoj, kako vidimo, nije skandal što Tomislav Merčep na račun poreznih obveznika mjesec i pol dana godišnje uživa na teferiču u Krapinskim toplicama: nečuveni je skandal već i to što je deset i pol mjeseci godišnje u zatvoru, a kamoli što nije u Polineziji.