''Jezik koji koristimo govori o tome kako tretiramo žene“

''Jezik koji koristimo govori o tome kako tretiramo žene“ Izvor: Pixabay (ilustracija)

Riječi imaju moć promjene, a jezik snažno utječe na psihu društva, njegovu toleranciju i ponašanje te stoga, objašnjavaju, borci i borkinje za rodnu ravnopravnost ulažu svoj trud i napore u riječi kao važne generatore promjene, za bolju budućnost društva. Borba je to kojoj se ne nazire kraj, a pokazalo se to ovih dana i u Hrvatskoj, ali i šire.

Način na koji govorimo, pišemo, sastavljamo rečenice i pojmove, kao i rod u kojem pišemo i govorimo je izuzetno važan zato što govori o našoj svijesti, mislima i pravima. Na tom tragu, a imajući na umu i da je rodna ravnopravnost jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, bilo je nažalost tek par i još k tome neuspješnih inicijativa kad je riječ o prijedlozima službenim aktima, koja se u pravilu pišu u muškom obliku, da budu pisana u ženskom rodu.

Upravo ovih dana tema je postao Nacrt novog Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu kojeg je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak predložila s imenicama u ženskom rodu pa dobila i prihvatila odbijenicu iz Ministarstva uprave Lovre Kuščevića pod opravdanjem da je problem ''tehničke naravi''. S gotovo identičnim iskustvom oglasila se jedna bivša ministrica – zaštite i okoliša – Mirela Holy, kojoj je odbijenicu bilo uručilo također Ministarstvo uprave, koje je tada vodio Arsen Bauk, a forum.tm  podsjetio je i na slučaj riječkog HNK-a čiji je intendant Marin Blažević bio najavio pa odgodio službene akte toga kazališta i u ženskome rodu.

Ustav Izvor: Ilustracija, Patrik Macek/PIXSELL


S obzirom na to da pored već spomenutog Ustava, Hrvatska ima i Zakon o ravnopravnosti spolova, koji obvezuje da se u dokumentima koristi rodno osjetljiv jezik postavlja se pitanje zašto administracija i dalje ustraje na tome da ne prepoznaje, a time i ne priznaje postojanje roda izvan muškog? A jezik je živ kao i društvo, mijenja se u skladu s društvenim promjenama i odraz je društva u kojem živimo, okoline u kojoj se razvija i koristi.

No umjesto toga vidimo opet još jedno prilagođavanje tom ''tako je to definirano“ u nizu apsurdnosti našeg svakodnevnog života što nas je podsjetilo na dokumentarac 'Jezik, rod i spol' novinarke, književnice , scenaristice i redateljice Danijele Stanojević, koji se odnosom hrvatskog jezika i promjene spola, a započinje upravo od administrativnog detalja, odnosno toga da nijedan službeni formular koji nas registrira u sustavu ne priznaje ženski rod.

''Dokumentarni film 'Jezik, rod i spol' posvetila sam tome kako nas, žene, sustav doživljava, vidi - odnosno ne vidi, ne valorizira i kako sam s diplomom diplomirani novinar, a ja sam žena i ja sam diplomirana novinarka. Stotinu godina je prošlo od smrti Marije Jurić Zagorke koja nije smjela pisati kao žena i mene sustav tretira na jednak način. Pa kako? Iako, sada sam scenaristica, redateljica i piskinja (ne želim biti spisateljica jer to je riječ koja zvuči kao da nosim spise, neka birokratkinja, neka nebitna osoba koja prevrće papire i ne ostavlja nikakvog traga, draža mi je izvedenica iz neke žive profesije koja stvara i utjecajna je u društvu: pisac – piskinja'', objasnila je za N1 Stanojević.

Danijela Stanojević Izvor: Dejan Barić

''Naime i s diplomom ja nisam priznata u administrativnom smislu jer valjda naš sustav, zakoni i ljudi koji ih pišu dakle činovnici, činovnice, ministri i ministrice ne misle da bi žena imala ikakvu vrijednost jer moje znanje, obrazovanje, nije dovoljno vrijedno da bi mi na diplomi, meni kao ženi, koja je zapažena studentica, sjajna novinarka pisalo u ženskom rodu akademska titula. Sada imam diplomu magistra novinarstva, ali ono što mene zanima je priznanje za moj rad i moje znanje. Okolina koja me poznaje me i priznaje, ali mene zanima sustav unutar kojega je moja pamet i moje znanje te sposobnost iskorištena jer ja sam ta koja sustav održava, kotačić radi kojeg sustav živi, kao i druge žene koje rade, a akademske su građanke i radno su aktivne. Mi ga gradimo i održavamo i mi smo te o kojima sustav ovisi“, upozorava.

Stanojević smatra da stoga treba dati svaku podršku ministrici Divjak jer ''ona je glavna činovnica ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. I njezin prijedlog zakona koji je pisan u ženskom rodu je odličan prijedlog, zdrav, normalan i trezven''. ''Primjerice, ja sam na terenu muškoj ekipi 'Vjetra u kosi' u produkciji HRT-a i autora Aleksandra Stankovića, izdavala naredbe u ženskom rodu, te sam im se obraćala u ženskom rodu i njima to nije smetalo jer sam im objasnila da im je svejedno s obzirom na to da se posao tako mora napravit, zar ne? Dečki su se bez ikakvog prigovora složili'', kaže Stanojević.

Važno je imati na umu što nam jezik govori o položaju žena u društvu, odnosno kako upozorava: ''Jezik koji govorimo i koji koristimo govori o tome kako razmišljamo i kako tretiramo žene.  Ako ne postoji mogućnost pisanja zakona u ženskom rodu, onda znači da mi nismo valorizirane. Nismo jednake. Što je samo jedna od mnogih nejednakosti''.

ured,posao Izvor: Pixabay

Način na koji govorimo, pišemo, sastavljamo rečenice i pojmove, kao i rod u kojem pišemo i govorimo je izuzetno važan ''zato što to govori o našoj svijesti, mislima i pravima. Ne možemo koristiti jezik koji nas odvaja od nas i naše realnosti. Mi ne postojimo radi sustava, već sustav postoji radi nas. Mi živimo u uređenom društvu, mi imamo zakone, imamo trodiobu vlasti i mi imamo prava zagarantirana Ustavom, potpisan društveni ugovor. Jezik se mijenja, on je živ te se prilagođava promjenama, društvu, nama, mi smo te koje pišemo zakone, zapisnike, pravilnike i Ustav Republike Hrvatske. Rodna ravnopravnost je najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske'', podsjeća.

A sve to vezano je i uz svijest ljudi – muškaraca i žena - o jeziku, a to se reflektira i na njihovu svijest o pravima i obavezama koje imaju i koje im pripadaju. Stanojević na to primjećuje da ''kad čita izjavu Brune Esih, zastupnice u parlamentu 'ikone hrvatske desnice', koja kaže kako misli da ministrica Divjak ovime radi štetu i zapravo vrijeđa žene - onda je jasno da se ta svijest ciljano zatire, barem kad je u pitanju konzervativna struja, ali se pita kako onda ta ista Bruna Esih, koja čak ima izvedenicu imena iz Bruno, kako se onda ona doživljava kao političarka? Vjerojatno kao muškarac jer takva joj je politička retorika''.

''Može ona biti desničarka, konzervativna, ali da i dalje ima svijest o tome da je ženski doprinos jako važan. Njoj je sigurno bilo teško propinjati se na politički vrh ili nije? Kad sam razgovarala u Europskom parlamentu s Dubravkom Šuicom, ona mi je govorila o svojem teškom putu jer kao žena nema šanse da ima podršku kao njezin muški kolega koji, između ostalog, u našem konzervativnom i patrijarhalnom društvu svoju djecu, koja također trebaju tatu, bez razmišljanja prebaci na svoju suprugu ili mamu, ili punicu da ih čuva i odgaja dok on gradi političku karijeru. To nije fer i to vrijeđa žene i djecu tog muškarca jer odgovornost je na svima jednaka i zato zakon treba pisati u ženskom rodu. Mi imamo pravo na vrtiće, na STEM obrazovanje, na svu podršku ovog sustava te muževa, partnera, očeva, djeda i našeg premijera“, ističe Stanojević.

Ilustracija Izvor: Shutterstock
Ilustracija

Međutim, pokazuje se još jednom da smo – kako je sama kazala u jednom ranijem istupu – ''žrtve ovog sustava koji je okrenut protiv čovjeka i u kojem se, umjesto da administracija prati društvene promjene, još uvijek prilagođavamo administraciji, njezinim rodnim definicijama i kućicama, a kao legalistkinja i formalistkinja koja plaća PDV, porez i doprinose te račun za održavanje vode i dopunsko zdravstveno osiguranje za to očekuje usluge što znači, između ostalog, i da u formularu nađe i ženski rod''.  Kad smo je podsjetili na te njezine riječi, Stanojević je postavila još jedno važno pitanje: ''A kad ćemo doživjeti to da država konačno služi nama? Čini mi se da kroz povijest mi stalno njoj služimo''.

No mnoge žene same često i dalje koriste titule u muškom rodu, a to Stanojević tumači time da „tako traže priznanje i moć pa misle da to samo muškarci imaju“. Primjećujemo i da je čest prigovor nekih da postajemo robovi političke korektnosti na što odvraća: ''Politička korektnost je nužna dok se ne razvije svijest. Poslije je to uobičajeno i nitko to ne dovodi u pitanje. Tako je i kod parlamentarnih izbora i ženske kvote i uvođenja kvote pri zapošljavanju i slično. Jako je važno da se ljudi konstantno obrazuju, odgajaju i na taj način mijenjaju jer razvijaju svijest''.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.

Komentara 1

Komentar je uspješno poslan.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

Posljednji komentari

MIJAOOO

volim mačke i cijenim ih - ali kad vidim macu za volanom, našušuri mi se rep. mijaooooo

0 0

* Sva polja su obavezna