Ovako su se mijenjala imena ulica u Hrvatskoj i Zagrebu

Ovako su se mijenjala imena ulica u Hrvatskoj i Zagrebu Izvor: Patrik Macek/PIXSELL

Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine usvojio je prijedlog zagrebačkog gradonačelnika Bandića i Kluba gradskih zastupnika Neovisni za Hrvatsku, za preimenovanje Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske. Ova tema mjesecima je aktualna pa smo mišljenje o njoj zatražili od stručnjakinje.

Laura Šakaja redovita je profesorica na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, a bavi se kulturnom geografijom. Upitali smo je kako su se kroz povijest mijenjali nazivi ulica u Zagrebu i zbog čega je ova tema važna kada se raspravlja o svjetonazoru i ideologiji.

Proučavali ste imena ulica u Zagrebu. Kakvi su trendovi i kada se više, a kada manje mijenjaju imena ulica u Zagrebu?

Sučeljavanje raznih ideoloških pozicija u Hrvatskoj vrlo je izraženo, pa upravo zbog te činjenice pitanje naziva ulica stalno dolazi na dnevni red. Zašto su nazivi ulica toliko bitni političarima? Mi živimo u kulturnom krajoliku, a on ima ne samo materijalna obilježja nego i simboličku dimenziju, simbolički identitet. Kada šetajući ulicama grada čitamo nazive ulica, mi učimo nacionalnu povijest. Utoliko su nazivi ulica izvrstan medij komunikacije političkih aktera sa širom javnosti. Preko naziva ulica mogu se ne samo priopćiti ideološka i politička stajališta nego se ona mogu pretvoriti u normu. Preko njih se nameću određena čitanja povijesti. Stoga nazive ulica možemo interpretirati kao sredstva javnoga pamćenja. Kad dolazi do nekih političkih prevrata i revolucija, dolazi i do masovnih promjena ulica. Povijest 20. stoljeća to nam jasno pokazuje. Naime, najveći valovi preimenovanja bili su nakon raspada kolonijalizma, tj. nakon 1960-tih godina, i krajem 20. stoljeća kad se rušio socijalizam, a to se dogodilo i u Zagrebu. 

Prvo sustavno imenovanje ulica u Zagrebu bilo je provedeno krajem 19. stoljeća. Komisiju za preimenovanja vodio je August Šenoa, kao gradski senator: Tada je veliki dio ulica imenovan u skladu s nacionalnom idejom.

Drugo opsežno imenovanje i preimenovanje ulica dogodilo se za vrijeme stare Jugoslavije, 1928. godine. Mnoge ulice, imenovane tada, bile su nadahnute slavenskom idejom.

2. svjetski rat donio je svoje promjene. U preimenovanjima ulica za vrijeme ustaškog režima jasno se prepoznaje tadašnja ideološka i geopolitička orijentacija. Tada je, na primjer, postojala Mussolinijeva ulica koja, usput rečeno, nije bila nazvana po Duceu, nego po Arnaldu Mussoliniju, uredniku talijanskog fašističkog lista. Zanimljivo je da su neki trgovi u to vrijeme imali samo brojeve. Tako se, na primjer, današnji Trg maršala Tita zvao Trg 1. Naime, njegov prijašnji naziv, Trg Kralja Aleksandra, bio je ukinut kao pro-jugoslavenski, a s novim imenovanjem očito se čekalo.

Za promjenom političko-ideološkog sustava nakon 2. svjetskoga rata slijedilo je i mnoštvo preimenovanja ulica i trgova. Samo je u Donjem gradu četvrtina ulica promijenila svoje nazive. Nazivi su bili mahom ideološki obojeni, a najbolji je primjer Ulica 8. maja, koja je nastala spajanjem čak četiriju ulica, što je trebalo simbolizirati važnost događaja koji se zbio toga datuma, tj. ulaska jugoslavenske vojske u Zagreb.

Sljedeći veliki val preimenovanja bio je nakon 1990. godine. Od tada do danas preimenovano je više od 500 ulica. Kada analiziramo ta preimenovanja, vidimo nekoliko tendencija. Kao prvo, to je distanciranje od komunističkoga pokreta. Nestaju tako ulice Marxa, Engelsa, Che Guevare... Kao drugo, to je distanciranje od Jugoslavije, pa tako nestaju na primjer Karadžićeva i Beogradska ulica. Kao treće, to je promjena geopolitičke orijentacije. Ukida se naziv Moskovska ulica, a nastaju nazivi Ulica Republike Njemačke, Vatikanska, Ukrajinska.

Jedna od najizraženijih tendencija toga posljednjega vala preimenovanja jest ugradnja u ulični krajolik nacionalne ideje i nacionalnoga identiteta. U 1990-tima vidljiva je tendencija davanja  naziva po hrvatskim umjetnicima, znanstvenicima, književnicima, hrvatskim gradovima. Cijelo gradsko naselje Botinec dobiva nazive po likovima i naslovima hrvatskih književnih dijela.

Primjećuju li ljudi tu simboliku?

Da, ja mislim da primjećuju, pogotovo s obzirom na nove ploče na kojima se pojašnjava naziv ulice. Na kraju krajeva, svi povijest učimo u školi. A i teško je ne primijetiti da nazivi ulica imaju simbolički i ideološki aspekt jer je u našem medijskome prostoru sukob stajališta oko pojedinih trgova i ulica već dugo prisutan. Podsjetit ću vas samo na duge diskusije oko imenovanja Trga dr. Franje Tuđmana, diskusije oko Aleje Gojka Šuška, na sukob stajališta oko Trga žrtava fašizma.

Ovo nije hrvatski specifikum?

Nije, slično je bilo i u svim postsocijalističkim zemljama. Naravno, profil diskusija ovisi o povijesnim kontekstima i okolnostima. U Zagrebu i Hrvatskoj, međutim, problem je nešto specifičniji i povezan je sa poviješću 2. svjetskoga rata. Zbog toga povijesnoga konteksta nacionalna se ideja često nekritički miješa s ustaškom idejom. Drugi je problem što su korijeni antifašizma, koji je, prema Deklaraciji hrvatskoga Sabora, jedna od temeljnih odrednica hrvatskoga društva, vrlo teško odvojivi od korijena komunističkoga pokreta u Hrvatskoj. Zbog tih je nejasnoća i diskusija o nazivima ulica možda zaoštrenija nego drugdje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.

Komentara 1

Komentar je uspješno poslan.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovno

Posljednji komentari

Miroslav

Samo me zanima koliko nakon tih preimenovanja raste BDP i koliko bolje ljudi žive

15 1

* Sva polja su obavezna