Kad sazrijemo, netko će predložiti i Zračnu luku Ivica Račan

Kad sazrijemo, netko će predložiti i Zračnu luku Ivica Račan Izvor: youtube/screenshot

Danas se navršava 10 godina od smrti Ivice Račana, prvog predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske, čovjeka koji je na 14. izvanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije u siječnju 1990. de facto izvukao Hrvatsku iz Jugoslavije pod šapom Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SR Srbije.

O ulozi Ivice Račana u stvaranju Hrvatske za Tportal govore ustavni sudac Mato Arlović, nekoć jedan od njegovih najbližih suradnika i prijatelja u SDP-u, potom žestoki antikomunist i Račanov kritičar Andrija Hebrang (HDZ) te predsjednik Narodne stranke - Reformista Radimir Čačić, koji je u Račanovoj vladi odradio uspješan ministarski mandat.

Uoči komemoracije u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u kojoj će SDP u poslijepodnevnim satima obilježiti 10. obljetnicu smrti svog prvog predsjednika i prvog lidera socijaldemokracije u Hrvatskoj, Mato Arlović naglašava za tportal da je Ivica Račan imao iznimno veliku ulogu u osamostaljenju i demokratizaciji Hrvatske. On to zna iz prve ruke, između ostalog i kao jedan od sudionika burnog 14. kongresa SKJ u Beogradu, koji je označio početak kraja Jugoslavije.

"Račan je jedan od najzaslužnijih ljudi za otvaranje mogućnosti da se u Hrvatsku uvede višestranačka demokracija. Bio je veoma strpljiv, tolerantan i promišljen čovjek, nije donosio odluke preko koljena, na mah, nego veoma studiozno i nakon dubokih osobnih analiza i konzultacija sa svojim prijateljima i suradnicima. Neki su mu prigovarali da sporo odlučuje i da je neodlučan, međutim iza toga je dolazila kvalitetna i promišljena odluka koju je on mogao čvrsto braniti", smatra Arlović.

"Račan dakle nije bio jedan od onih političara koji bi suradnicima govorili da su dužni provoditi njihove odluke, nego je odluke donosio, kada god su to okolnosti dopuštale, s drugima. Na taj način vagao je argumente 'za' i 'protiv', svjestan činjenice da u politici nije moguće uvijek donijeti najidealniju ili najbolju odluku, nego da ponekad, nažalost, političari biraju i one odluke koje u određenom trenutku predstavljaju manje zlo", kaže Arlović.

Osim što su usko surađivali, on i Račan bili su prijatelji, što Arlović dijelom objašnjava i tadašnjim okolnostima - u bremenitim ratnim sukobima, u borbi za samostalnu, suverenu Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, stvorio se nešto bliži odnos nego što je to uobičajeno između suradnika u politici. Prvenstveno, pripadali su grupi reformatora unutar bivšeg Saveza komunista Hrvatske (SKH).

"Predvođeni Račanom, vodili smo transformaciju Saveza komunista u Socijaldemokratsku partiju. Bili smo dovoljno uporni, čvrsti. Kada je SDP udario u dno početkom 90-ih, nastavili smo se boriti za tu lijevu ideju; do 2000. godine uspjeli smo stvoriti uvjete da ta opcija pobijedi i da Račan postane premijer", prisjetio se Arlović.

U doba SFRJ današnji ustavni sudac nije bio profesionalni političar, već profesor na osječkom Pravnom fakultetu, a jedno vrijeme i tajnik Skupštine općine Osijek. Članovi SKH izabrali su ga za sudjelovanje na 14. kongresu SKJ, na kojem je upoznao Račana.

"Tamo sam vidio novi koncept ljevice koja se rađala u Hrvatskoj i šire, na prostorima Europe, a koji su tada zastupali Ivica Račan i dio njegovih suradnika. Ne govorim o sebi, jer sam Savezu komunista pripadao kao član Sveučilišta i pratio događanja iz drugog rakursa, ali slovenski i hrvatski komunisti su sasvim sigurno bili nositelji te ideje, a mi smo ih pratili u onoj mjeri koliko je to bilo moguće", rekao je Arlović.

Otkriće da je Ivici Račanu u razdoblju 1990-1991. nuđeno da preuzme vlast u Hrvatskoj nakon planiranog policijskog, a potom i vojnog puča, o čemu je lani za tportal govorio HDZ-ov veteran Vladimir Šeks, potvrđuje i Mato Arlović.

Opačić, Milanović, Ivica Račan Izvor: Goran Stanzl/PIXSELL

 "Sve je to točno, ali umjesto u izjavi, o tome bi jednog dana trebalo govoriti kad se o Račanu i SDP-u bude pisala knjiga. Čini mi se da i nakon ovih 27 proteklih godina mnogi naši sugrađani u Hrvatskoj zapravo nisu svjesni Račanova, pa i SDP-ova značenja u stvaranju samostalne, suverene Hrvatske i moderne višestranačke demokracije", zaključuje Arlović.

Za razliku od stranačkog kolege Šeksa, HDZ-ov veteran Andrija Hebrang, bivši ministar obrane i potom zdravstva, Račanovu ulogu u stvaranju RH doživljava izrazito negativnom.

"Dok je Račan bio predsjednik Centralnog komiteta SKH, prije prvih izbora u svibnju 1990., Hrvatska je na zahtjev KOS-a predala oružje Teritorijalne obrane Beogradu. On je bio šef Partije, on je to morao zaustaviti. Za usporedbu, u Sloveniji je Partija dala dvije trećine oružja, a trećinu je ostavila i zbog toga se JNA nije usudila na njih", smatra Hebrang.

Hebrang: Račan je shvaćao da bi mogao doživjeti sudbinu Ceausescua

Hrvatska je, kaže on, u sklopu Teritorijalne obrane imala oružje za 230.000 ljudi i to je bilo vlasništvo građana, pohranjeno po mjesnim zajednicama, vojarnama itd. 'Račan je to bez riječi isporučio Beogradu i agresiju 1991. dočekali smo razoružani, imali smo 8000 ubijenih civila jer ih nismo mogli braniti dok se nismo naoružali švercom. Dakle to je njegova povijesna, moralna, politička odgovornost jer je vidio da se Jugoslavija drma i što se događalo u drugim postkomunističkim zemljama. Morao je to zaustaviti, jer iako nije bio šef cijelog sustava, bio je šef Partije i snosi zapovjednu odgovornost za to', uvjeren je Hebrang.

Nije fasciniran Račanovim odbijanjem nemoralne ponude za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. 'Račan je imao strašnu osobinu, a to je politički opstanak. On je u tom trenutku shvaćao što se događalo, vidio je da Tuđman i HDZ imaju takvu podršku naroda da kad bi on išao protiv toga, mogao bi doživjeti sudbinu Ceausescua u Rumunjskoj. On se uplašio i zato to nije prihvatio', detektira Hebrang.

Ne priznaje ni da je Račan bio umjeren političar i tvrdi da to bila maska. 'Nakon što je dobio vlast u samo jednoj noći smijenjeno je 270 članova upravnih vijeća svih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj. Nazvao sam to Bartolomejskom noći hrvatskog zdravstva. Toliko o njegovoj umjerenosti.'

Kao pozitivnu stvar ipak izdvaja Račanov pristanak na njegov prijedlog da se velika politička kriza zbog optužnice Haškog suda protiv generala Janka Bobetka riješi tako što će se naoružani 'kestenjari', koji su čuvali oboljelog Bobetka od izručenja u Haag pred njegovom kućom na Tuškancu, razoružati u zamjenu za Račanovo jamstvo sigurnog prijevoza generala do bolnice u Dubravi.

"Došao sam na ideju da napravim trgovinu s Račanom, došao sam k njemu i odmah me primio. Predložio sam da odmah razoružam sve 'kestenjare', jer sam si to mogao dozvoliti kao branitelj, ratni ministar itd., a da nam on zauzvrat jamči siguran prijevoz Bobetka. Odmah je prihvatio, iako je pod pritiskom veleposlanika koji žive na Tuškancu, pa su se bojali i prijetili javnim skandalom, već bio donio odluku da 'kestenjare' razoruža policija. Dakle to bi bio sukob hrvatske policije i hrvatskih branitelja - ima li išta gore od toga? Eto, to vam je zasluga Ivice Račana", kazao je Hebrang, priznajući i da kao žestoki antikomunist nije objektivan.

Čačić: Da danas imamo državnike, Račan bi imao svoje mjesto

Radimir Čačić, koji je u Račanovoj vladi bio ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo, kaže da je on bio politički lider Hrvatske u najosjetljivijem vremenu tranzicije iz jednopartijskog u višestranački sustav liberalne demokracije.

"To je radio na svoj odgovoran, pametan, ozbiljan način tako da u Hrvatskoj, po mom dubokom uvjerenju, uopće ne postoji nitko tko bi bio u stanju odraditi taj izazov na toj razini. Također, u vrijeme Domovinskog rata pozicioniranje Račana bilo je na politički najvišoj mogućoj razini. On je bitno doprinio jedinstvu hrvatskog naroda i prilikom referenduma i nakon toga, u Domovinskom ratu. I Franjo Tuđman, ali i Ivica Račan, čija je uloga apsolutno podcijenjena. Za to krivnju snosi ponajprije lijevi centar, naročito SDP. Imamo Zračnu luku Franjo Tuđman, a zašto nikome nije palo na pamet da progovori, recimo, o 'Zračnoj luci Ivica Račan'?", pita se Čačić, podsjećajući da je niz trgova nazvan po hrvatskim političarima, kao i na spomenike u njihovu čast.

"Račan je imao tu dimenziju da je na površini bio mirniji čovjek, koji nije imao agresivnu, snažnu retoriku i nije se nije nametao kao lider 'na prvu'. Ali na drugu, nikad SDP i ljevica nisu imali tako snažnog lidera u Hrvatskoj", napominje Čačić.

Za kritičare Ivice Račana nema razumijevanja

"Kad se ne želi vidjeti ni priznati suština, onda se govori o marginalijama. To je čest slučaj u politici i način na koji se politički suparnici obično ponašaju, što je ispod svake razine. Netko s dimenzijom državnika to ne bi radio. Da smo imali ljude s takvom dimenzijom u Hrvatskoj i da ih imamo danas, Račan bi imao svoje mjesto", konstatira Čačić, dodajući da će to tako biti jednog dana, kada hrvatsko društvo dovoljno sazrije, piše Tportal.

Komentara 4

Komentar je uspješno poslan.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovno

Posljednji komentari

historičar

Kad sazrijemo Josip Broz Tito če zamjeniti ime zračne luke u Zagrebu dobivene po neosudjenom ratnom zločincu i kriminalcu.Može se tvrditi ovo i ono,ali povijest nije historija.Povijest pišu trenutni na vlasti,a historija je temeljena na činjenicama odredjenog perioda i ne podlježe nikakovoj vladajučoj oligarhiji.

10 3

Meki

slazem se J.B.T.. najvise je napravio za HR. To osporavaju ustase

0 1

Karaus

Jeli Hebrang govori istinu ili...?

4 0

* Sva polja su obavezna