Ravnatelj Državnog arhiva poslao otvoreno pismo Boži Petrovu

Ravnatelj Državnog arhiva poslao otvoreno pismo Boži Petrovu Izvor: Sanjin Strukic/PIXSELL (arhiv)

V.d. ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva, Mario Stipančević, poslao je otvoreno pismo predsjedniku Sabora, Boži Petrovu.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.

"Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskoga sabora,

poštovani zastupnici u Hrvatskom saboru,

u hrvatskoj javnosti se 4. veljače 2017. iznenada u medijskom prostoru pojavila informacija kako su ovih dana upravo dovršene izmjene „Zakona o državnom arhivu“ koje stranka Most stavlja u proceduru u Hrvatskom saboru. Pri tome nije bilo reference na mišljenje struke ili resornog ministarstva o tom pitanju, niti se bilo kome iz arhivske struke dalo mogućnost nešto o tome reći u javnosti. Hrvatska javnost stoga može steći dojam da i arhivska struka i resorno ministarstvo o tome uopće nema stava ili da je njihov dosadašnji stav o toj stvari bio suprotnoga predznaka od rješenja koje sada predlagatelj zastupa.

Kao predstavnici stručne arhivističke zajednice sa pozicija središnjih ustanova, tijela i organizacija stručne arhivističke zajednice u Hrvatskoj, želimo naglasiti kako senzacionalizam u lansiranju informacija i prenošenju vijesti koje se tiču tako važnih stvari, a bez uključivanja same struke ne smatramo primjerenim. Arhivisti su u Hrvatskoj niz godina razapeti između naravi vlastitog poslanja iz kojeg proizlazi imperativ omogućavanja dostupnosti i korištenja gradiva u državnim arhivima, svakome pod jednakim uvjetima, i brojnih ograničenja koja proizlaze iz različitih zakonskih, provedbenih i ugovornih obveza koje su arhivistima kao stručnjacima izvana nametnute. Dugogodišnja stručna obrazlaganja i cijeli niz nastojanja od strane same struke uvijek su zahvaljujući čvrstim argumentima završavala zaključkom kako je neophodno ući u postupak donošenja posve novog arhivskog zakona. Međutim, učestale političke promjene i diskontinuitet u svim spomenutim nastojanjima u odnosu na resorno ministarstvo, nisu do danas omogućili da se reforma arhivskog zakonodavstva dovrši u skladu sa suvremenim potrebama i stavovima struke.

Izvor: N1

Izvor: N1

Široka dostupnost gradiva je smisao djelovanja suvremenih arhivista u Hrvatskoj i drugdje, a o iznimkama povezanim s postojećom legislativom te o poteškoćama koje iz toga proizlaze u radu s gradivom i korisnicima najbolje mogu govoriti sami arhivisti. Međutim, iz najnovije medijske kampanje oko ovog pitanja očito je kako same arhiviste u ovom slučaju o tome nitko ništa ne pita. Spominje se mijenjanje „Zakona o državnom arhivu“ (nepostojećega), a ne važećega „Zakona o arhivskom gradivu i arhivima“ koji se odnosi na sve arhive i način djelovanja arhivske službe u Hrvatskoj. Iz toga ni upućeni ni neupućeni čitatelj ne može razlučiti radi li se o pogrešci onih koji namjeravaju mijenjati zakon ili o pogrešci slabo informiranih novinara. Vjerojatno je tome tako upravo stoga što od arhivista nije zatražena odgovarajuća informacija, niti im je u javnosti dana prilika da o relevantnim pitanjima obrazlože stručni stav i meritum problema. Ta je prilika uglavnom dana pojedinim konačnim konzumentima arhivskoga gradiva koji stvari promatraju isključivo iz vlastite perspektive.

Međunarodni Etički kodeks arhivista (EKA) navodi kako se arhivisti „zalažu za što širu dostupnost gradiva i pružaju usluge svim korisnicima bez razlike (…) suzbijaju nerazumna ograničenja u pristupu i korištenju zapisa, ali mogu predložiti ili prihvatiti kao uvjet za preuzimanje nekog gradiva jasno utvrđena ograničenja s privremenim trajanjem (…) nepristrano primjenjuju sva utanačenja utvrđena u trenutku preuzimanja gradiva, ali u interesu liberalizacije pristupa, oni bi trebali iznova dogovoriti uvjete ugovora kada se okolnosti izmijene“ (EKA, br. 6). Istovremeno arhivisti „poštuju i slobodu pristupa i privatnost te postupaju unutar granica zakonskih propisa koji su na snazi (…) moraju poštivati privatni život osoba koje su stvorile zapise, kao i onih na koje se zapisi odnose, osobito kada te osobe nemaju utjecaja na odluke o korištenju i raspolaganju gradivom“ (EKA, br. 7).

U konačnici, arhivisti su prvi koji žele ukloniti svaku neosnovanu prepreku i ograničenje između gradiva koje čuvaju i stručno obrađuju i njegovih potencijalnih korisnika bez obzira na njihovu provenijenciju. Upravo stoga pozivamo političke strukture da se pitanjima neophodnih promjena u arhivskoj struci ne prilazi parcijalno, a pogotovo ne bez temeljne stručne i šire javne rasprave. Samo sinergijom struke i politike moguće je iznaći najkvalitetnija rješenja.

Potpisnici:

* u ime Hrvatskog državnog arhiva, dr. sc. Mario Stipančević, v.d. ravnatelja

* u ime Hrvatskog arhivskog vijeća, Darko Rubčić, predsjednik

* u ime Hrvatskog arhivističkog društva, dr. sc. Dražen Kušen, predsjednik

* u ime Katedre za arhivistiku i dokumentalistiku OIKZ FFZG, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Stančić, predstojnik", stoji u pismu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.

Komentara 7

Komentar je uspješno poslan.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

Posljednji komentari

domagoj

Poštovana arhivska struko, zašto bacate dimnu zavjesu? Stvar s gradivom SKH je jasna: riječ je o javnom gradivu i stoga na tom gradivu ne smiju postojati nikakva ograničenja koja bi nametala privatno pravna osoba poput SDP-a. Vaše pozivanje na zaštitu osobnih podataka i poštivanje tajnosti tako označenih podataka je ideološka magla. Čemu štititi osobne podatke ljudi koji su bili dio represivnog jednopartijskog jugoslavenskog sustava? Ja sam za zaštitu privatnosti, ali samo onih ljudi u tim spisima koji su bili žrtve političkih nasilja, a ne za zaštitu kreatora tog masovnog sustava kršenja ljudskih prava. Što tek reći za obvezu čuvanja zaštićenih (tajnih) podataka? Čiji su to tajni podatci? Saveza komunista Hrvatske i njegovih represivnih tijela! Zašto smo mi dužni štititi dokumente koje je tajnima proglasila pokojna jednopartijska diktatura? Još jedno pitanje arhivskoj struci ali i medijima koji izvrću stvarnost i inicijativu za otvaranjem arhiva SKH, umjesto kao preduvjet demokratizacije društva, prikazuju kao stampedo mračnih snaga. Pitanje je: kako to da arhivska struka nije reagirala kad su se razvlačili arhivi suvremene hrvatske države i kada je za potrebe Haaga sve što su oni zatražili i više od toga, završilo u haškom tužiteljstvu za potrebe konstruiranja procesa za koji, pokazalo se, nije bilo nikakvog pravnog temelja. Tada se na sva zvona brbljalo o "pravu javnosti na informaciju", danas je pak druga priča, trabunja se o zaštiti osobnih podataka i zaštiti tajnosti podataka, a u stvari je riječ o pokušaju zaštite zločinačke jugoslavenske prošlosti.

0 3

Kk

zar stvarno mislite da je danas na vlasti visepartiski sistem. Neznam zasto pljujete po bivsem sistemu ali gradani su bili mirniji i sigurniji imali su egzistenciju prema mogucnostima onog vremena. Bilo je rusitelja sistema i vjerojatno su nadrapali, ali pokusajte sada rusiti sistem , mislim da bi vas pojeo mrak.

0 0

5+4

0 0

* Sva polja su obavezna